Dovoljno sam star da smijem griješiti
Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Za ove moje crtice – kolumnice neki kažu, čujem, da pišem monade (njihova riječ). Prihvaćam njihovo mišljenje kao osvježenje, jer i kad se kudi, znači da se čita, a to je važno. Pokojni Zdravko Dacijar, legendarni odbojkaški djelatnik ,govorio je:
– Pišite o odbojci i loše, glavno da se o njoj piše !
Svatko ima pravo na svoje viđenje ma kakvo ono bilo. Dakle, uredu, u odnosu na najbolje zadarske kolumniste; neću ih nabrajati jer se zna tko su, u odnosu na njih moje su kolumnice (i ostalo pisanje) tričarije. Pišem tako jer bolje ne znam. To je moj domet, a pišem jer traže neka pišem. Uz Uredništvo i pretežito osobe starije i srednje životne dobi, jer se vole podsjetiti na događaje kad su bili mladi i na drage osobe.
Mlade ljude, u svemu modernizirane (svako vrijeme donosi novu generaciju i njihove regule) to, razumljivo, ne zanima.
Pišem, kad ima i takvih koji žele da pišem, a pišući i griješim. Dovoljno sam star da mogu griješiti.
Pozdrav Anti Kunti i bratu mu Boži u Bibinjama, Krunoslavu na Pašmanu, Neši u Sinobadima, Davorki u Ižu, Halimu u Gevgelijama, Anti iz Sali, Primožu u Sloveniji, Ankici na Žirju, Lazi-Pili i klapi u Zadru…