DI IM JE KULTURA? Pod okriljem noći na ulicu bacaju smeće, pa čistače krive da ga nisu pokupili

Gradske komunalne tvrtke Vodovod i Čistoća ovih su dana najprozivanije jer dio javnosti za nestašicu vode i smeće po ulicama smatra upravo njihove direktore. Osobito je prozivan direktor Čistoće, Ivan John Krstičević, prije svega zbog gomile smeća po Poluotoku na koji, zbog kulturih spomenika i jeftinije ugostiteljske ponude, dolazi najviše gostiju.

Smeće po Poluotoku doista možemo vidjeti na mnogim mjestima, međutim, naše fotografije otkrivaju činjenicu koju malo tko želi priznati – nije riječ o smeću kojega su zadarski čistači ostavili za sobom, već o onom kojega građani iznose kad ih nitko ne vidi!

Često je, na žalost, riječ o ugostiteljima ili vlasnicima aprtmana koji svakojaki otpad iznose preko noći i samo ga pobacaju uokolo kanti za smeće. No, kako vidimo po fotografijama, ima i onih koji su građevinski otpad zamaskirali u plave vrećice za smeće te ga pobacali uokolo, pa neka se Čistoća misli kud s time.

Ima i građana koji svoj krupni otpad, poput namještaja ili kućanskih aparata, također pod okriljem noći i bez dogovora s Čistoćom o naručenom kamionu, bacaju uokolo kanti i čekaju da to netko drugi riješi. Ima posvuda i kartonskih kutija iz stanova ili trgovina, ali i svega što se može zateći u jednom domaćinstvu.

Vjerovali ili ne, ima i onih koji smeće odlažu pokraj kante, iako je ona prazna, jer im se ne da niti podići poklopac! A ima i onih koji svoje smeće bacaju s prozora – pa gdje padne.

Direktor Čistoće, Ivan John Krstičević, pod stalnim je kritikama javnosti, iako oni koji “tuku” po njemu i čistačima znaju da nema te metle i tog kamiona koji može počistiti smeće kojega nekulturni građani noću bacaju gdje god im padne na pamet.

– Velik nam je problem to što naš korisnici na mnogo mjesta nepropisno odlažu otpad. Puno puta nam se dogodilo da moramo kupiti otpad van spremnika, dok su istodobno sami spremnici prazni ili poluprazni, što nam otežava posao. Samim time, dolazi do većih poteškoća nego inače, uz naš poznati problem nedostatka radne snage i bolovanja u našoj firmi, zaključuje Krstičević.