Milijunima godina, minerali i soli teku iz rijeka u mora i oceane. Voda iz mora i oceana, kao i svaka druga voda, gubi se isparavanjem, a sol ostaje otopljena i čini preostalu vodu sve slanijom.
Dio oceanske soli također se proizvodi procesima kao što su hlađenje magmatskih stijena Zemljine kore ili trošenje stijena i sedimenata na dnu oceana. Izvori soli su i čvrste i plinovite tvari koje izlaze iz Zemljine kore podvodnom vulkanskom aktivnošću, piše Krstarica. Osim prirodnih pojava i procesa, na kemijski sastav morske vode utječe i život u moru. Morski organizmi izlučuju mnoge kemijske elemente i utječu na njihovu koncentraciju u moru, ali nijedan organizam ne uklanja natrijev klorid (kuhinjsku sol) iz vode.
Udio soli u moru naziva se salinitet, a izražava se u gramima po kilogramu (g/kg) ili u promilima (‰). Prosječna slanost mora i oceana je 35 ‰. Slanija su ona mora koja primaju manju količinu padalina, imaju manji dotok rijeka i intenzivnije isparavaju. Baltičko more ima najniži salinitet, samo 6 ‰.
Razina soli u moru danas je toliko visoka da morska voda nije za piće, ali to ne znači da se ne može koristiti u druge svrhe. Iz jedne litre morske vode može se dobiti oko 35 grama kuhinjske soli.
Sol u moru olakšava plivanje i zadržavanje na površini, zbog čega je učenje plivanja u moru mnogo lakše nego u bazenima. Ljekovita svojstva morske vode zbog soli i minerala kojima je bogata poznata su od davnina i nisu izgubila na značaju ni danas, prenosi N1.
