Nije nova vijest kako je dio Vukovarsko-srijemske županije uz rijeku Savu poharalo nevrijeme neprocjenjivih razmjera. Općina Bošnjaci pretrpjela je najveću štetu na poljoprivredi, stambenim objektima, vozilima i infrastrukturi. Tuča s ledom veličine biljarske kugle, uništila je sve što se moglo uništiti. Mještanima su stradali stambeni objekti, uništena krovišta, porazbijani crjepovi, voda se slijevala doslovce iz utičnica te je “sreća u nesreći” što je stradala i elektro-mreža i prekinuta isporuka električne energije. No, štete se polako saniraju tj. “krpaju”, tko koliko može i zna. I opet je humanost na djelu: nevolja ujedinjuje ljude, dragovoljce koji su opet i uvijek spremni prvi priskočiti tamo gdje je najvažnije. I najtužnije. Ne zaboravimo poplavu u Gunji, potres u Zagrebu i okolici, potrese na Banovini, gašenje brodica i šumskih požarišta diljem hrvatskog priobalja i zaleđa… I u dobru i u zlu, humanost “običnih ljudi” prva je tu.
Ali, priči tu nije kraj. Urod, nekad bogate nam žitnice, nasadi povrća i voća, plastenici, staklenici, uzgoj i prerada mesnih proizvoda (“svinjska kuga” i “ptičja gripa” doprinijele jadu i bijedi uzgajivača), proizvodnja mlijeka, jaja i svega onoga što nam život znači, uništeni su u nekoliko trenutaka. Cjelogodišnji mukotrpan rad i ulaganja poljoprivrednika cijele nam domovine, astronomske cijene sjemenja, prihrane, poljoprivrednih strojeva i remont istih, nepovratno je propao. Bila to prirodna nepogoda ili ne, sasvim je svejedno, ali tema je prevažna za mnoštvo pitanja nadležnima, resornim ministarstvima, Vladi RH, ali i saborskim zastupnicima. Oni su izabrani narodni poslanici i dužnost im je biti vox populi. Osluškivati aktualnu problematiku, potaknuti rasprave, predlagati i izglasavati zakone, a kad su ovakve situacije u pitanju (protugradna obrana???) to mora biti po brzom postupku. Primjerice, jučer, 3. srpnja 2024. Odlukom zamjenika župana Vukovarsko-srijemske županije doneseno je proglašenje prirodne nepogode. Tek nakon donošenja Odluke, kreće formiranje komisija za procjenu štete, pojedinačno prijavljivanje vlasnika objekata i poljoprivrednih dobara pogođenih nepogodom, pravilno popunjeni obrasci s potrebitom dokumentacijom (a što ako je uništena tijekom nevremena?), i tako dalje, a to traje.
Dok je zajedništva svih nas, “malih ljudi velikog srca”, bit će crjepova, privremenih kontejnera, materijala za sanaciju svekolike štete, plastenika, sjetve i žetve, ića i pića, suza radosnica i pjesmama: “širokih” kao ravnica, “gingolastih” kao mreškanje mora, “odjekujućih” dinarskih, “navijačkih” i inih motivirajućih. Čovjek je čovjeku lijek. Osobito kad mukotrpno radi i uz to – pjeva!
