ISPLATI LI SE POŠTENJE? Renato Discordia i Ivan Glavan vratili 17 milijuna ;Nagradu nisu dobili, a nije im niti zahvaljeno

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Bilo je to davne 1969. , no postupak dva naša sugrađanina je takav da svijetli za sva vremena. Renato Discordia ( na fotografiji;op.,a.) i prijatelj mu Ivan Glavan noću su automobilom putovali u Trst, što su u to doba činili mnogi Zadrani kao drugi građani. Kod Opatije naletjeli su na poštansku vreću u kojoj je bilo 17 milijuna dinara.
Prekinuli su putovanje, kako bi nađeni novac vratili i , logično, prvo se obratili Pošti, jer novac je bio u vreći s njezinom oznakom. Iznenadili su se i začudili, kad je Pošta torbu i novac odbila primiti s obrazloženjem, kako ne mogu primiti nešto što je izgubljeno na cesti?! Ma dična i poslovno savjesna i principijelna pošta: A što je novac njihov, koga briga.
Novac je odbio i Ured za izgubljene stvari, jer , rekoše, jasno je čiji je, i kad Ivan i Renato više nisu znali što će, naišla je prometna milicija (policija) i torbu bez ikakvih procedura uzela. Naši poštenjaci, po tadašnjem zakonu, za nađeni novac trebali su dobiti dio kao nagradu. Nisu dobili. Što više nitko im se nije niti zahvalio za dobro i pošteno djelo.
Pa treba razmisliti, isplati li se pošten biti. Isplati, radi mira u sebi i zbog, u ovom slučaju, Ivanovih i Renatovih nasljednika, koji su ponose njihovim poštenjem.