Legendarni sportski TV komentator HRT-a Slavko Cvitković (74) već deset godina u zasluženoj je mirovini. Jedno vrijeme surađivao je i sa Sportklub TV, međutim, popularni Cvik se udaljio o prijenosa loptanja pod obručima i uživa u malim životnim radostima.
Kad smo ga nazvali, prvo što je rekao bilo je:
– Tko je? Vidim da je broj iz Zadra, kad smo se predstavili, odgovorio je:
– Ha ha..znao sam da si ti. Rekao sam Bertu (Umberto Piasevoli, op.a.) pazi da te ne odvede negdje u krivu ulicu (smijeh)…
– Posvetio sam se unuku koji ima deset godina. Počeo je s košarkom u Dinamu, pa se prebacio na rukomet. Njegovi kompići igraju rukomet u školi i tako. Ma neka se s nečim bavi, govori Cvik promuklim glasom i nastavlja:
– Na moru sam u Orebiću, uskoro ću doći u Zadar. Kvalifikacijske utakmice naše reprezentacije pratio sam preko portala. Bilo je za očekivati da će Hrvatska pasti nakon euforije i pobjede protiv Slovenije. Jučerašnji poraz ništa ne znači jer smo se plasirali u polufinale. Sesar je dobro posložio uloge svakom igraču. Šarić igra kapetanski, pa odlični Hezonja, Zubac pokupi sve što treba – dok ostali daju svoj doprinos. Grci izgledaju jako dobro, organizatori su u dvorani u kojoj su 1987. godine osvojili naslov prvaka Europe s Galisom, Giannakisom , Fasoulasom, Kambourisom… Hrvatska reprezentacija je složna te očekujem pozitivne stvari, na utakmice u Draženov dom ne dolaze često:
– Kad dođem na utakmicu Cibone – ostanem najdulje do poluvremena jer nemam živaca. Ne poznajem nikoga tamo. Ne znam što novi ljudi u Ciboni stvaraju ili ne stvaraju, to je strava, nismo ga zaboravili pitati ni za KK Zadar:
– Zadar je postao prejak za ostatak društva u hrvatskoj ligi – ali nas zanima Zadar koji će igrati u Europi ili da se barem bori za prva četiri mjesta u ABA ligi, a to nažalost još nije slučaj. U Zadru nema novaca, i to je uvijek isti problem, zdravlje je, kako ističe, solidno:
– Osjećam se dobro, želim biti što više na moru, ali sve je skupo u ‘vražju mater’ – a ja sam ipak u mirovini, nedavno je proslavio i rođendan, negdje na brdu:
– 13. lipnja na svetog Antu – proslavio sam 74. rođendan s društvom na jednom brdu kod Jastrebarskog – bilo je 25 ljudi. Došao je i Berto sa svojom gitarom, bio je tu i jedan naš prijatelj Ivo Šare. Svaka im čast, nije to baš tek tako doći na brdo jer ipak moraš potegnuti iz Zadra. Pazi, Šare je još donio i ribu, i to na brdu gdje se samo ždere mesurina. Stvarno im duboko zahvaljujem, nakon Orebića put će ga odvesti u Zadar:
– Doći ću možda već drugi tjedan, ili krajem mjeseca. Moram se dogovoriti s Bertom oko smještaja, Cvika je zanimalo je li počelo turističko ‘ludilo’ u Zadru:
– Lani nisam uspio riješiti smještaj u Zadru jer je bilo skupo, a bile su i gužvetine. Ako bude moguće – u dogovoru s Bertom otići ću u Sali na Dugi otok, ispričao je i jednu anegdotu:
– Prije nego što sam došao u Orebić, okupao sam se u Sukošanu – jedan konobar u kafiću me častio i nije htio ni ćuti da platim račun. Ima jedna anegdota koju ću ti ispričati. Sinovima od jednog mog prijatelja sam nabavio dvije karte za utakmicu u Zadru. Na utakmici su svi vikali ‘Cvitkoviću pederu’. Kad sam se navečer opet vratio kod istog prijatelja – došli su i njegovi klinci. Kažem ja njegovom sinu: ‘Mate, pa jesi li i ti vikao Cvitkoviću pederu?’, a meni mali odgovora: ‘A jesam barba Cvik, morao sam’, smije se Cvitković i poručuje Zadranima:
– Ne zamjeram nikome, bila su takva vremena i to smo preživjeli – znaš da ja volim Zadar, za kraj nas je u zafrkanciji upozorio na tekst:
– Nemoj nešto za….ti! – u svom stilu zaključio je Cvitković.
