ŽIVJETI SVOJE SNOVE Marine Medina, francuska pjevačica zadarskih korjena…
Nisam pobornik slučajnosti, očito je se htjelo da se dogodi ovaj intervju. Za one koji Vas ne znaju, recite par riječi o sebi.
MM : Zovem se Marine Medina. Pjevačica sam, autorica, komponiram, izvodim pop-folk-elektro muziku i živim na jugu Francuske, u gradu Montpellier.
Poveznica intervju, Zadru, je Vaš otac, izuzetan čovjek, šahovski velemajstor.
MM : Željela bih uzviknuti : « Kakav otac, takva kćer » ! Oboje imamo strastveno zanimanje. Iako se radi o potpuno različitim domenama, to nam je zajedničko. Duboko volimo ono što radimo, i oboje smo izabrali živjeti svoje snove.
Po ocu ste i Hrvatica, dite Zadarsko, koliko se osjećate, koliko jeste to, Hrvatica, dite Zadarsko.
MM : Osjećam se pomalo i kao zadarsko “dite”. Iako nisam rođena u Zadru, ovaj grad čini dio mog djetinjstva. Dolazila sam u Zadar ljeti kao dijete. Budući da sam napola Hrvatica po ocu, svaki put bih susretala nekoga od obitelji, iako svi ne žive ovdje. Možda ću ih jednog dana sve susresti !
Glazbenica ste, recite nam Više o svom glazbenom putu.
MM : Pjevala sam od malih nogu, za mene ili pred obitelji i prijateljima. Sa 13 godina počela sam uzimati lekcije iz muzičke komedije tokom 2 godine, a paralelno s tim i lekcije klavira tokom jedne godine. Činim svoje prve scenske korake, komponiram svoje prve pjesme prateći se na klaviru. Malo kasnije uzimat ću i ponešto lekcija iz pjevanja kako bih poboljšala tehniku i vladanje glasom. Učim gitaru gledajući video snimke na YouTube-u. Skladam nakon toga i pjesme uz gitaru. U gimnaziji, upisujem se u opciju Muzika. Imali smo mnogo teorije i prakse, skladam i dalje i sudjelujem na koncertima u gimnaziji.
Sa 19 godina postajem članom jedne rock grupe. Uglavnom smo pjevali poznate pjesme, uz nešto malo naših skladbi i nastupamo po Montpellier-u. Godinu dana kasnije grupa se raspada. Odlučujem nastaviti sama pjevajući vlastite skladbe. Prvi koraci u studiju, prvi koncerti, casting, natječaji i festivali. Učim još jedan instrument, ukulele.
Od 2020. godine moje su pjesme dostupne na platformama za streaming. Imam klipove na YouTube-u, surađujem sa drugim umjetnicima, dajem koncerte u raznim gradovima (Paris, Marseille, Nice,…) i drugim zemljama (Hrvatska, Španjolska).
Radim trenutno na novim singlovima. Započinjem suradnju i s jednom pjevačicom. Jedva čekam da predstavim moje nove pjesme, novi svijet. I da ih interpretiram uživo. Pjevati s publikom, plesati zajedno, osjećati to zajedništvo… To je nastavak tog sna u javi.
Pratite li hrvatsku glazbu, koga znate, slušate, od hrvatskih glazbenika?
MM : Kad sam ljeti u Zadru, uvijek ima muzike na ulicama do kasno u noć. I to hrvatske pjesme. Ne poznajem ih dobro, ali su vrlo ugodne za slušanje. Glasovi i gitare, ponekad i harmonika. Iako sviraju do kasno, to me ne smeta, naprotiv. Osluškujem muziku kroz prozor, ljudi pljeskaju, i muzika se nastavlja.
Došla sam jednom i zimi, za Božić 2022, i bio je jedan koncert na jednom gradskom trgu. Svi su plesali, bio je to predivan ambijent !
Kad mislim na hrvatsku muziku, to me uljuljkuje kao u kolijevci.
Vjerojatno ste gledali Eurosong. Što mislite o našem natjecatelju na EUROSONGU koji je objedinio naciju?
MM : Da ! Sve sam gledala ! Svi izvođači su bili talentirani. Hrvatska je napravila sjajan spektakle, genijalni ambijent !
Naravno, ponosna sam sa Slimanom koji je predstavljao Francusku, zaista izuzetan pjevač !
Što mislite o Eurosongu?
MM : To je jedno lijepo natjecanje i prilika za otkrivanje novih umjetnika, isto kao i muzike iz drugih zemalja. Vrlo je inspirativno.
Francuski je jezik na kom promišljate, treba li Vam i koja priprema za pjevanje na engleskom?
MM : Zaista ne znam zašto, ali uvijek sam pjevala i komponirala na engleskom jeziku, uvijek me je to očaravalo. Toliko mi je to prirodno. Imam također i pjesama na francuskom, ali nisam još spremna podijeliti ih. One su puno intimnije prirode. Znam da ću ih početi pjevati jednog dana, ali još mi treba vremena za to. A imam i mnogo drugih pjesama koje su spremne.
Kakvi ste s hrvatskim jezikom?
MM : Znam nekoliko riječi ali ne govorim jezik. Ipak, kad čujem kako netko govori hrvatski oko mene, uspijevam razabrati nešto riječi i uglavnom pohvatati kontekst.
Nije ni to tako loše !
Susret Vašega oca i majke je za film, za knjigu, i na tragu je onoga da život piše romane…
MM : Zaista, poneki događaji su jako malo vjerojatni. Moji roditelji su se mogli nikada ne sresti, moj je otac živio u Hrvatskoj, majka u Francuskoj. A moj otac, koji je predvidio putovati u Francusku radi šahovskog turnira, je gotovo odustao od puta jer se razbolio (ništa teško, uvjeravam vas) i nije mogao baš tako otputovati jer je u ono vrijeme put bio jako dug. Ali on je osjetio da bi morao krenuti. Čista intuicija. I tako je krenuo, onako bolestan, gotovo cijeli dan i noć, prvo autobusom, pa onda vlakom. I sreli su se konačno na jednom brodu ! Ljubav na prvi pogled ! Nisu niti govorili isti jezik. Sporazumijevali su se na engleskom i to par godina. To ga nije spriječilo da se vrlo brzo nastani u Francuskoj i da nauči francuski.
Ovakva priča nas uči da kad se nešto treba dogoditi, neizbježno je. Tako je napisano.
Što Vam se dopada a što ne u Hrvatskoj? Kad ste zadnji put boravili u Zadru?
MM : Zadnji put sam došla u Zadar u srpnju 2023, vidjeti mog oca i izvesti moje prve hrvatske nastupe. Bilo je magično.
U Hrvatskoj, naravno, volim pejzaže, more, gradove…puno mjesta oduzme mi dah.
Jako cijenim uljudnost Hrvata, njihovo poštovanje i sposobnost da vas saslušaju. To je vrlo ugodno i daje želju za ponovno doći !
Veselim se priređivanju jednoga ili više njih, Vaših nastupa u Zadru, u RH.
MM : Jako bih voljela ponovno pjevati u Hrvatskoj, tu je tako lijepa energija. Spremna sam !
Ima li nešto što Vas nisam pitao a rado bi ste odgovorili na to?
MM : Teme koje sam obrađivala u mojim novijim pjesmama govore koliko je važno imati snove i o tome kako sve treba poduzeti da se oni i ostvare.
Sebe treba prihvatiti. Naučiti reći „ne“ kad je to potrebno. Tražiti više. Živjeti svoje snove. Dozvoliti si da mislimo na sebe, nastavljajući biti ovdje i za druge. Ostaviti tešku prošlost iza sebe, oprostiti i odlučiti biti sretan, čak i ako je put dug i ako postoje prepreke.
Kako bi rekli šahisti : „Nitko nije pobijedio predajući prerano partiju“ ! (Xavier Tartakower)
To želim i svima Vama. – Marine Medina. (Nikola Šimić Tonin)