Bila je subota 21. lipnja 2020. i vrijeme je stalo. Za njegovu obitelj, za braću branitelje suborce žive i mrtve, prijatelje i znance. Potekle su vruće suze tuge. Tko će sad nositi KRIŽ MOJE BRAĆE. Tko će za njih ratovati i poslije bojišnice, protiv bojišta zaborava. NARESLA JE TRAVA, a tko će ju nakon tebe kositi? Kosac je pokosio Jeremiju.
“Čovjek Domovina, trajan kao Sloboda” reče pri njegovu odlasku Vesna Matešić, Aristokrat duha, ljudska Dobrota, nikad se nije prestao boriti za svoje prijatelje suborce. Puškom pa pero.kroz njihove sudbine braneći odlučno i nepokolebljivo njihovo velebno, a zanemareno djelo darovanu Slobodu.ONI SU HRVATSKA,NJIMA JE DUGUJEMO.
Ratnik i književnik u ratu i miru, pred četiri godine otišao je među svoju braću da ih i tako čuva i brani, da i tamo o njima piše, kad ne može ljudima, Bogu da ih umjesto njega čuva i brani..MIR TEBI, GARDO. Mir tebi i hvala Jeremijo neprolazna ljudska Dobroto.
