NA PONOS CRKVI Zadarska misionarska obitelj 125 godina u službi Bogu i ljudima
Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Netko je rekao da nije važno koliko je godina u našem životu, nego koliko je života u našim godinama. Ovaj slogan kao da je pisan za nju i gotovo se idealno uklapa u izuzetno sadržajan i raznolik život 90 godina stare zadarske časne sestre Blaženke Barun kojoj se ime tako lijepo uskladilo s naravi.
Ona punih pola stoljeća u Kongu vrši misionarsku službu, izvodi na Božji put tamošnje stanovništvo i doista je u njezinom životu mnoštvo i njezinih i tuđih života.
Kad je pred pedeset godina u Kongo došla, odmah su je pitali gdje je do sada bila, jer već pri prvom susretu osjetili su njezinu iznimnu dobrotu. Njezin misionarski put bio je zapisan od početka njezina života, kako ona reče, a utvrđen kad je kao srednjoškolka u Splitu protjerana jer nije htjela, što svi ostali jesu, pogrdno izvikivati ime blaženoga kardinala Alojzija Stepinca.
Postala je nepoželjna osoba, ali nije ustuknula, bez obzira na mnoge teške zapreke na koje je nailazila. Štoviše, nadahnula se još većom snagom i ojačala u nakanama na svome zacrtanom putu. U Zagrebu je samoinicijativno studirala na likovnoj akademiji slikarstvo i postala izvrsna slikarica. Bog joj je to umijeće podario, kaže, te je crkve oplemenjivala svojim freskama duhovnog karaktera – svetim motivima.
– Kad sam u Kongo došla veliki mi je problem bio kako ih učiti, kako ih naučiti moliti “…Kruh naš svagdanji daj nam danas…”, kad oni nisu znali što je to kruh, nikada za njega nisu niti čuli, ni znali da takvo nešto uopće postoji. Počelo je s tom teškoćom, da bi danas neki od njih molili i na hrvatskom.
U Kongu je službeni jezik francuski s kojim časna sestra Blaženka u potpunosti vlada. I ne samo njime. Čudesne vitalnosti, a krajnje skromna i samozatajna osoba, koja gotovo šapće kad o svom misionarskom putu govori. O svojim pothvatima na njemu ništa nije htjela reći, pa su tu pomogli mlađa joj sestra Bonifacija i mlađi brat Miroslav (na našoj fotografiji Blaženka je desno, op.a). Oni su na istom Božjem putu, a sad služe u crkvi Sv. Mihovila i vrlo su ponosni na svoju sestru Blaženku i na njezino misionarsko djelo. Razgovarao sam s njih troje svibnja 2024. u crkvenoj sakristiji, nakon čega je sestra Blaženka u Kongo opet otišla. U svojoj 90. godini!
Misionarska obitelj Barun ukupno ima 125 godina misionarstva. Miroslav (rođen 1937.) 35 godina po Njemačkoj, Bonifacija (1944.) 40 godina u Njemačkoj, Austriji i po staračkim domovima i Blaženka (1935.) punih 50 i sve u Kongu. Kakva obitelj! Crkva se s njima doista može dičiti.