CURE IZ RELAKSA, SRETAN VAM ROĐENDAN Tek im je – 30 ljeta…

Huh… Jesi me našao! Čekale smo i dočekale veliki broj 30! Trebalo je izdržati i preskakati mnoge prepreke! Zajedno smo uvijek jače i nepobjedive! 6.6.2024 je Naš Dan!- tvrdi nam Katja Pijaca…
No, dobro. Idemo ispočetka. Pisali smo o njima puno. Dosta. Nikada dosta. Trebali smo i trebamo. I ne zamjerite ako se u tekstu i ponavljamo. Uglavnom, bilo kuda- Relaks svuda.
Eto, tako bi slobodno sebi, kao nekakav moto, mogle dati u predstavljanju članice spomenute zadarske udruge za rekreaciju žena. I, neka. I zaista. Jer, gdje god dođu, a nema mjesta, naselja, regije u RH, skoro pa i izvan, gdje nisu valjda, predstavljaju svoj grad, naravno i županiju, na najbolji mogući način, i tako punih tri desetljeća…
Brana bolestima
U ovih točno 30 godina putem sportske rekreacije prošle su sve krajeve naše Hrvatske, i diljem inozemstva, na raznim Festivalima i susretima, tako upoznale mnogo dragih osoba, sličnih njima. I to je, vjerujte, veliko bogatstvo, većeg nema. Postali su brend, relaksice koje žele spriječiti mnoge bolesti današnjice vježbanjem, ali i druženjem, pa s pravom kažemo da su velika obitelj koja je zajedno u svim sretnim i tužnim trenucima. Tvrdi nam to i Katja Pijaca, agilna predsjednica DŠR Relaks.
Rijetke su i sportske udruge i osobe, ako nisu košarkaške ili nogometne, koje su u blizini Kalelarge stekle takav status da na sam spomen njihova imena znate o kome se radi, čime se bavi i što konkretno predstavlja. Ona i Relaks su među njima. Prije blizu trećine stoljeća, 20-ak rekreativki su, unatoč i usprkos nezahvalnom vremenu, 8.lipnja 1994. pokrenule udrugu za sportsku rekreaciju žena, a danas ista kao Društvo broji oko 200 pripadnica “ljepšeg spola”, članica različitih generacija i zanimacija. I učenica, i studentica, i nezaposlenih i zaposlenica, ali i umirovljenica.
-Ponosna sam jer kada smo se osnovale bilo nas je 20 zaljubljenica u sportsku rekreaciju, malo čudnih žena za sugrađane i nisam stvarno vjerovala da ćemo trajati ovoliko godina- priča po struci i zvanju kineziologinja Katja. Bilo je u početku, prisjeća se starta, a nije lako ni dan danas, teško dokazati da sportska rekreacija nije nikakvo gubljenje vremena već itekakva potreba svakog i to od malih nogu do starijih generacija…
Na samom utemeljenju su postale sastavni dio Hrvatskog saveza sportske rekreacije “Sport za sve”, pa u Programu rada provode i dio njihova plana. Tako, na primjer, obilježavaju u veljači Dan sportske rekreacije Hrvatske, u ožujku odlaze na popularne Ožujske susrete, ali i priređuju Memorijalni turnir u balotama “Mirjana Marić”, u spomen na preminulu “relaksicu” koja je voljela boćati, uz standardno sudjelovanje ekipa iz Bokanjca, Pridrage, Zemunika, Oklaja…
Milenijska fotka…
U travnju, uobičajeno, u suradnji sa Županijom, aktivno kroz projekt “1000 koraka za 1000 ulica” provode Svjetski dan zdravlja. U lipnju tradicionalno udruga obilježava svoj dan, provelo se u dugim godinama i niz atraktivnih akcija, pješačio, plesalo, pjevalo, a na Poljani Pape Ivana Pavla II snimila se, za 20. rođendan, uz kameru u rukama fotografa Šime Strikomana, i Milenijska fotografija u obliku loga.
Prošlo je 30 ljeta u trenu, bilo je u tri desetljeća i igara i nezaboravnih druženja i dakako stjecanja nezaboravnih poznanstava i neraskidivih prijateljstava. U cijelo to vrijeme prošlo je kroz Udrugu tisuće naših sugrađanki, toliko da im uistinu ne znamo broja. Ne mogu Relaksice niti mi nikako to kompletno razdoblje smjestiti u mali prostor, u malo riječi, trebala bi nam cijela sportska i gradska stranica portala, debela bilježnica, čitava knjiga. Ukoliko bi ih baš morali opisati, naveli bi da su heterogena skupina od 35 do 85 godina života. Istodobno su homogena ekipa, velika obitelj, koja je u dobru i zlu skupa. U detalj se slaže i Katja dodajući kako će tako biti dok ima i volje i ljubavi i saznanja da je sportske rekreacija potreba, a ne nekakvo gubljenje vremena.
-Ona je i prevencija raznim bolestima i nema posustajanja. Preporuka čitateljima, koju često ponavljam, bila bi da prestanu biti sjedeći ljudi, jer kretanje je zdravlje, a život pokret i što je manje kretanja – manje je i života – ističe često voditeljica udruge stare-mlade tri desetljeća.
Emocija i uspomena
-Ajoj, do sutra bih pričala, mogla bih nastaviti tjednima, jer ja ne mogu stati kada su tema rekreacija i Relaks. Puno, beskonačno puno, tu zaista ima od najranijih dana, i uspomena i emocija – nerijetko napominje Katja Pijaca, “prva dama“ zadarske sportske udruge žena…
******************************
OD POČETAKA DO DANAS…
Kada se prestalo s radom u DŠR“ Partizanu“ sada daleke 1990. godine, sportska rekreacija nije više bila organizirana, ljubiteljice sportske rekreacije nisu stale već su i dalje održavale satove u istoj dvorani, uz podršku pok. Nebojše Belića.
-Rat je počeo…, nekada se vježbalo dok se granatiralo, ali nam je to vježbanje davalo neku snagu da se ne predajemo i prkosimo strahotama rata, pogotovo meni koja sam dugo vodila satove sportske rekreacije- prisjeća se Katja. Tada su odlučile osnovati Udrugu za sportsku rekreaciji žena Relaks“, zašto žena, pa zato što su se muškarci u kratkom predahu izvan ratnih terena nekako i snalazili, i 7.6. 1994 godine krenule su u 4 osobna vozila prema Viru gdje im je gostoprimstvo pružila Volga Jurjević, njihova članica. Donijeli su Statut, izabrale Upravni i Nadzorni odbor, tajnicu, dobile žiro račun i pečat.
Krenule su s radom, kako u dvorani na Ravnicama, tako i u školi Put Bokanjca, da bi se 1995. godine javili s Programom rada Gradu i dobile inicijalna sredstva za rad. Iste godine su postale članice Hrvatskog saveza sportske rekreacije „Sport za sve“ i uz svoj program rada prihvatile su veliki dio njihovog programa sve do danas.
-Bile smo mala ekipa čudnih, ali upornih žena jer smo dokazivale i pokazivale da sportska rekreacija nije gubljenje vremena već potreba svakog čovjeka, naročito žena, kojima su dva sata dva puta tjedno potrebno za njihovo, kako fizičko, tako psihičko stanje- priča Pijaca.
Malo pomalo dvorane su se punile jer osim satova korektive družile su se na raznim Festivalima, Ožujskim susretima, Turnirima…
….zahvaljujući sportskoj rekreaciji upoznale su skoro svaki kutak Lijepe naše, upoznale predivne ljude, postajale bogate iz dana u dan. Ekipa iz škole Put Bokanjca/sada B.Kašić/seli se u OŠ Stanovi, a veći dio ostaje u Ravnicama. U 1998. krenule su preko granice i od tada – tvrdi nam i prepričava Katja- lutaju Europom i Balkanom željne znanja, ali postaju i jedna velika obitelj iako su bila heterogena grupa.
-Vladalo je razumijevanje, uvažavanje, pomaganje uz pjesmu i ples, jer sva naša druženja su posebna. Ubrzo smo postale prepoznatljive, zovu nas ‘relaksice’, koje iz godine u godinu Gradu šalju svoj Program rada, tako da skoro svaki mjesec imamo uz redovne satove razne akcije, pa smo nekada imale „Dan Relaksa, dan igre i prijateljstva“, počele s rekreativkama iz Murskog Središća i Knina, da bi na kraju u staroj dvorani na Višnjiku bilo oko 300 rekreativki iz cijeli RH. To su bili pravi sportsko- rekreativni dani kada smo nekoliko godina na posudbi imali i prostor, a sada -više ništa od toga nema- ističe Katja.
Prve su organizirale i boćarske turnire želeći pokazati da boćanje nije samo muški sport, a cilj su ostvarile kada im na turniru gostuju mnoge ekipe, a čak i sada svoje turnire imaju mnoga mjesta.
-I ona naša želja da se što više žitelja našeg grada i Županije bavi sportskom rekreacijom je ostvarena jer iz dana u dan slušamo savjete liječnika i struke: kretanje je zdravlje, i to je istina. Kada god nas pozovu mi volontiramo kako na poziv Lige protiv raka, Europe Donne, Wingsa, a i pomažemo i našim članicama kada god nekoj treba pomoć. Uvijek smo u svim veselim trenucima naših ‘relaksica’ baš kao i tužnim jer biti zajedno je bogatstvo, a ja uvijek kažem da je naše bogatstvo nemjerljivo. Tko god kroči u dvoranu može izabrati ostati ili otići, ali svatko će osjetiti tu dobrodošlicu jer mi smo ‘relaksice’- naglašava Pijaca.
****************************
GRB GRADA- VJETAR U LEĐA
Imamo dobre odnose sa Županijom i Gradom, što je dokaz Grb Grada Zadra kojeg smo dobile 2005 godine koji nam je dao vjetar u leđa. Ponosno smo krenule s još većim Programom rada i ljubavi prema sportskoj rekreaciji. Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“ odmah je prepoznao naš rad i od njega smo dobile sve moguće nagrade od Naj udruge u Hrvatskoj, pa za razne akcije i turnire, a medalju za razvoj sportske rekreacije „Mirko Relac“ dobila je i Zrinka Bačinić, pa smo posebno priznanje dobile i za organizaciju 13.Hrvatskog festivala žena koji je održan pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, 2017. kada je dvorana na Ravnicama bila mala za predstavnice svih Hrvatskih županija- nabraja nam Katja. Od osnutka do danas mijenjale su se članice Upravnog i Nadzornog odbora, ali dva imena su tu stalno: Zrinka Bačinić i Katja Pijaca, koja je voditelj i predsjednica, a napustile su ih zauvijek 23 ‘relaksice’, nedavno i Kaća Motušić koja je počela sa sportskom rekreacijom i Pijaca ju je naslijedila.
-Ona je bila moja trenerica kada sam se bavila gimnastikom a onda sam ja njoj bila na satovima sportske rekreacije, tužna sam što zajedno nećemo obilježiti ovih 30 uspješnih godina.
**********************************
‘EKIPA BABA’ UVIJEK MLADA
Nekada je Relaks imao oko 200 članica, naravno da je dolaskom raznih Udruga i Društava, fitnessa, broj smanjivan, ali najveći neprijatelj im je bila korona, tvrdi Katja.
-Ona nas je pokušala uništiti, na svu sreću zbog upornosti i ljubavi, mi smo se održale vježbajući u prirodu, hodajući Višnjikom, uz more, kada su nam zatvorili dvorane, a kada su dvorane otvorene znala sam održati sat s tri ili pet hrabrih ‘relaksica’ i to u dvorani na Ravnicama, jer u OŠ Stanovi više nismo imale pristupa. Nije nas ništa pokolebalo što je dokaz da su se malo pomalo ‘relaksice’ počele vraćati željne kako vježbanja tako i druženja. Sada nam je dvorana ponekad mala, baš kao i autobusi kada organiziramo razna putovanja, dolazimo opet u ona naša vremena kada želimo iskoristiti svaki trenutak kako s pjesmom, plesom i spajanju ljepote prirode i zdravlja. Godine su preletjele, ali i došle naše godine kada nas percipiraju kao ekipa baba koja je počela s mladošću i nastavila s istim duhom- široko nasmijana lica nam priča Pijaca.
**********************************
NAJMLAĐA-40, NAJSTARIJA -94 LJETA
Najstarija članica je do prošle godine bila Nevenka Benini, sada ima 94, najmlađoj je sada 40 godina, a u grupi ima doktorica, profesorica, ekonomistica, pravnica, službenica, prodavačica, čistačica…, a ta raznolikost se zaista ne vidi u dvorani i to je ono što ih čini velikima.
-Naravno, sada ima najviše umirovljenica, a 25 ‘relaksica’ su vjerne Relaksu i meni, znači 30 godina od osnutka 1994. do danas.
***********************************
RADNA PROSLAVA
U četvrtak, 6.6. obilježit ćemo naš Dan na Ravnicama s početkom u 10 sati gdje ćemo pozdraviti i ugostiti sve pozvane, a pozvani su svi oni s kojima smo surađivali, bit će sve u znaku 30…
…predstavit će se Slikovnica“ 30 godina slikom na sliku“, zatim će se u 12 sati 30 minuta pješačiti uz Fošu, rivom do Pozdrava suncu, gdje ćemo odvježbati 30 vježbi i sa svojim tijelima napraviti broj 30 koji će biti snimljen dronom. Nakon toga samo će ‘relaksice’ otići na ručak i u svom stilu proslaviti rođendan.
Moje se emocije tuku, jer ne mogu vjerovati da sam dočekala i taj dan. Toliko toga ima u tom proteklom vremenu, tako da se to ne može zapisati i ispričati, a anegdota je bilo, mogao bi se napraviti leksikon.
Da, moj cilj, moja želja, moj paralelni svijet je ispunjen. Mislim da je Relaks ušao u povijest ovog grada i da zaslužuje biti dio velike Zadarske sportske obitelji….
I, da…muške ne primamo, a svaka zainteresirana žena samo neka dođe u dvoranu. Mi smo još jedina ovakva Udruga ili Društvo koje radi na ovakav način…
… i nama završava školska godina. Nitko nam ovaj uzavreli dan neće pokvarit, haha, hvala curama na svakoj vježbi, na svakom okretu, na svakom osmijehu, na svakoj noti, koje će napraviti, jer smo prava ekipa. I to je taj- naš dan! Hvala svima! – poručila je “urbi et orbi” predsjednica.
****************************************
BRDO NAGRADA
Nikada nije kasno uključiti se jer se vježbaju korektivne vježbe koje utječu preventivno na naš organizam. Također, sudjelujemo kad god nam dozvoljavaju termini u raznim humanitarnim akcijama. Baš svaki mjesec imamo, osim redovnog vježbanja, i akcije koje su vezane za zdravlja. Obilježavamo Svjetski dan zdravlja, Svjetski dan pješačenja, boćamo, nordijski hodamo, a opstale smo jer su ljubav i volja bili jači od svega. Sretni trenuci su posebno bili kada smo dobile od HSSR Nagradu kao najbolje Društvo u RH, ali i niz drugih nagrada i priznanja. Eto, medalju za razvoj sportske rekreacije primila je Zrinka Bačinić, tu sam nagradu dobila i sama, kao i Nagradu za životno djelo i Red Danice s grbom Franje Bučara. Naročito nam je draga nagrada Grb Grada Zadra. I sve nagrade su nas tjerale za bolji rad – ističe Pijaca.
********************************************
NEMA GRANICA
Naravno, bilo je i tužnih momenata. Najtužniji trenuci su bili kada su na vječni počinak ispratili ‘relaksice’, svoje prijateljice i sportske kolegice iz Društva.
-Nekih naših dragih kolegica i prijateljica neće nažalost biti na proslavi, a dajemo potporu onima koje se i sada bore s teškim bolestima. Kada smo krenule s radom nije bilo puno Udruga, Društava, fitnessa. Danas na svu sreću imaju mnoge žene izabrati gdje i na koji način pomoći svom tijelu, inače mi smo heterogena grupa ali to se i ne primijeti jer sve članice nastoje odraditi vježbe kako treba. Morate znati, tijelo će vam vratiti, bilo pozitivno ili negativno, za sve ono što uložite u njega. I zato se dignite i pokrenite se, baš sve možete ako želite, barem dva puta tjedno odvojite za sebe, ali i to nije dovoljno koliko nam tijelo zahtjeva – napominje čelnica Relaksa, koji kao udruga žena sudjeluje i na raznim humanitarnim akcijama. Do kada?
-Haha, zar je bitno gdje je granica? Ma, nje za nas i nema…
*******************************************
KATJA PIJACA
Što da ti kažem o sebi…
Rođena sam 1948. godine i sin mi kaže da ću umrijeti u dvorani, u kojoj sam od 12 ili 13 godina…i to bi bilo pravedno..
Na Kineziološkom sam završila smjer rekreacija, uvijek sam bila aktivna u sportskim organizacijama, SIZ, SOFK-a… Član sam Upravnog odbora, već četvrti mandat u Hrvatskom savezu sportske rekreacije „Sport za sve“, predsjednica sam Županijskog saveza sportske rekreacije i naravno predsjednica Relaksa/valjda doživotna/…:)…
Dobila sam mnoga priznanja, od Medalje Međunarodnog olimpijskog odbora, Medalje za razvoj sportske rekreacije, Nagrada za Životno djelo i Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, sve su to prijedlozi HSSR-a… i ovih 30 godina ostalo je zauvijek zapisano u mojim knjigam “Lijepo, ljepše, najljepše“,„Putujemo, nasmiješite se“,„Putovima zdravlja i prijateljstva“, „Dvadeset pet Relaksovih pirueta“… I mnogo biltena.
Slikovnica je za ovih 30 godina. Nadam se da će netko drugi nastaviti pratiti Relaks i događanja u njemu i oko njega…Umorio si me! Haha…
********************************************
REKREACIJO MOJA
Udruga je za jednog u nizu brojnih događanja dobila i himnu na stih Katje Pijaca, i ritam – Milene, popularnog svevremenskog hita Novih fosila. E, pa:
Svako jutro bilo gdje,
mislimo na vježbanje,
kad će rekreacija?
Mislimo na gromki smijeh,
koji kažu da je lijek,
kad će rekreacija?
Ti si zato zaslužan,
Relakse naš najdraži,
kad će rekreacija?
Relakse, rekreacijo moja,
nek’ smo se ranije sreli,
najdraža rekreacijo moja,
od zdravlja me ništa ne dijeli.
Relakse – rekreacijo,
Relakse – rekreacijo,
Relakse – rekreacijo…
Mnogo žena svaki put,
puno nas je, kažu sto,
moja rekreacijo.
Pa neka je, e pa što,
neka dođe sad još sto,
moja rekreacijo.
Svaka od nas naravno,
puno radi, naporno,
moja rekreacijo.
Uz tebe je lakše sve,
životni eliksire,
moja rekreacijo.
Relakse, rekreacijo moja,
sve smo mi dale ti dušu,
najdraža rekreacijo moja,
nek samo muževi pušu,
Relakse – rekreacijo,
Relakse – rekreacijo,
Relakse – rekreacijo, rekreacijo moja… (P. LIVAJIĆ)