Hrvatska nogometna reprezentacija imala je puno uspjeha u 21. stoljeću, svjetska su nogometna krema i ove godine, finalisti Svjetskog prvenstva 2018. i trećeplasirani na Svjetskom prvenstvu 2022. godine. Sve je krenulo od slavne generacije predvođene Nikom Kranjčarom, Ivicom Olićem, Stipom Pletikosom… Ipak, jedan od nogometaša koji je izazvao najviše pozornosti, posebice srpske javnosti, čovjek je koji je vrlo lako mogao igrati za Orlove, ali se odrekao naše zemlje, srpskog imena, a onda obukao “kockasti” dres, piše sportal.blic.rs.
Riječ je o Dadi Prši (49), nekadašnjem golgeteru Monaca , Rangersa , Ajaccia… Dado se zapravo zove Miladin , rođen je 5. studenog 1974. godine, a iako je igrao za “kockaste”, Srbin je iz Zadra , odnosno malog mjesta Obrovca, gdje je živio s ocem Radom i majkom Nadom .
Rođen sa srpskim imenom, pa ga se odrekao
Rođak Dade Prše, Milan, također je bio profesionalni nogometaš koji je gotovo cijelu karijeru proveo u Radu, a odabrao je reprezentaciju Srbije i igrao za U17 i U19 selekcije. Upravo je Milan Pršo rekao da su roditelji špice hrvatske reprezentacije jedno vrijeme živjeli u Srbiji, za vrijeme rata u Hrvatskoj, u Bačkoj Topoli, nakon čega su se preselili u Zadar.
Na putu do velikog uspjeha imao je golemih problema, najprije je bio vezni igrač kad su ga u splitskom Hajduku proglasili netalentiranim. Na “Poljudu” mu je dijagnosticiran i nepravilan rad srca, što je dovelo u pitanje njegovo profesionalno bavljenje ovim sportom.
Prošao je trnovit put do reprezentacije Hrvatske, a gradio ga je u francuskom nogometu
Igrao je za Rouen i tamo je živio nesportskim životom, imao je 100 kilograma, puno pušio i imao problem s alkoholom. Čak je neko vrijeme radio i kao automehaničar.
No, jedne je večeri upoznao mladu Francuskinju Carol i to mu je promijenilo život. Kad se oženio dobio je francuski putovnicu, a onda je promijenio ime. Umjesto Miladin, uzeo je nadimak Dado za službeno ime.
Čim je dobio poziv u hrvatsku reprezentaciju, krenula je priča o njegovoj “srpskoj krvi” i kako se više ne zove Miladin, već Dado. To mu je bio nadimak puno prije nego što je promijenio ime, a ono što nije promijenio jest Pršino mišljenje da je Hrvat:
– Ja sam Hrvat, presretan sam što sam dobio majicu s hrvatskim grbom i što sam mogao Hrvatskoj nešto donijeti. Ja sam Hrvat, sve ostalo su gluposti, pričao je Pršo.
Dado Pršo povukao se iz javnog života, ali prije nekoliko godina pojavila se informacija da je odlučio kupiti klub, točnije 80 posto vlasništva senegalskog drugoligaša Demba Diopa.
Njegov bratić igrao je u Zvezdi
Nećak mu je nekadašnji talentirani srpski nogometaš Milan Pršo, kojemu je Dado pomogao poslavši mu opremu i dresove.
Milan je bio kapetan Crvene zvezde u generaciji 1990., igrao je za mlađe selekcije Srbije, predviđali su mu veliku karijeru, ali stigao je samo do Rada i Bežanije.
Život kao film koji “nije zasnovan na istinitom događaju”
Portal “Goal” prisjetio se jedne od najoriginalnijih priča hrvatskog nogometa prije nekoliko godina, naravno Dado Pršo je glavni lik te priče. Dok je bjesnio rat na Balkanu, otišao je na sjever Francuske u Rouen, a njegovi roditelji iz Obrovca izbjegli su u Bačku Topolu. 100 kilograma, alkohol i cigarete, tako je izgledao prije nego što je stigao u Monaco.
– Pušio je više od dvije kutije cigareta dnevno. Svake večeri pio bi pivo i rakiju u jednom od barova u blizini svog malenog stana. Kao i drugi radnici, svoje je probleme iskalio u dimu cigareta. Imao je stotinjak kilograma i problema s alkoholom. Igrao je povremeno za amatersku momčad Rouena. Ono što se 1995. činilo nezamislivim, 2003. se ostvarilo: Pršo je s Monacom igrao u Ligi prvaka. Široko raširenih ruku, konjskog repića i isklesanog tijela, bio je jedinstvena pojava. Posebno se pamti utakmica protiv Deportiva kada je postigao čak četiri gola. U Hajduku nije mogao igrati, nisu ga htjeli. Činilo se da je posljednja prilika za normalnu nogometnu karijeru izgubljena kad je počeo rat. Otišao je u Francusku. Nije znao niti jednu riječ i družio se gotovo isključivo s čašama u koje je prečesto i preduboko gledao, piše “Goal”, prisjećajući se vremena kada je Pršo kao 19-godišnjak živio kao izbjeglica u Rouenu.
Tijekom jednog opijanja život mu se konačno promijenio. Kroz dno čaše ugledao je, kako kaže, “ljubav svog života”. Spomenuta Carol bila mu je spas i s njom se ponovno rodio. Izgubio je 20 kilograma, smanjio broj cigareta i vikende opet provodio na nogometnom terenu. Novi početak bio je u četvrtoligašu Stade Rafalo. Imao je sreću. Odigrao je sjajno jednu utakmicu gdje je bio i skaut Monaca. Odlučio je u slavni klub odvesti tada 23-godišnjeg Pršu. Monaco je već imao igrače poput Henryja, pa za Dadu nije bilo mjesta. Otišao je na posudbu u Ajaccio. Tamo je konačno prestao piti.
Nesreća ga je i dalje pratila. Morao je ponovno naučiti hodati, ali bio je najveći borac na svijetu.
– Bio je sjajan na posudbi i odlučili su ga vratiti u Monaco. Konkurencija je bila žestoka – David Trezeguet i Marco Simone. No, ponovno je teška sudbina zadesila bivšeg mladog alkoholičarku. Na rutinskom pregledu otkriveno mu je iščašenje kosti na desnoj nozi, što mu je stvaralo probleme. Morao je biti podvrgnut operaciji gdje su mu morali slomiti kosti kako bi ih ponovno namjestili. Pršo je rekao da je tada morao ponovno učiti hodati.
Tada dolazi do prekretnice u njegovoj karijeri:
– Uradio je sve što je mogao da se na teren vrati što je prije moguće. Trezeguet je otišao iz Monaca i otvorila mu se šansa, a on ju je zgrabio. Odveo je Monaco u Ligu prvaka, a Didier Dechamps je rekao kako nikad nije vidio takvog borca.
Ostalo je povijest. Pršo je postao jedan od najvećih napadača u povijesti hrvatske reprezentacije te je tri puta proglašen za igrača države. U 32 nastupa zabio je devet golova, a osvojio je naslove u Monacu i Glasgow Rangersima. Dado Pršo jedinstvena je nogometna priča, piše sportal.blic.rs.