Prije samo 18 mjeseci dužnosnici Bijele kuće i Pentagona raspravljali su o tome bi li ruske snage u Ukrajini mogle kolabirati i biti potpuno izbačene iz zemlje. Sada, nakon višemjesečnog sporog ruskog napredovanja i tehnološkog skoka u suprotstavljanju američkom oružju, Bidenova administracija sve je više zabrinuta da ruski predsjednik Vladimir Putin može promijeniti kretanje rata i preokrenuti svoje nekoć sumorne izglede, piše Index.hr.
Prošlih su dana moskovske trupe pokrenule novi napad u blizini drugog najvećeg grada Harkiva, prisiljavajući Ukrajinu da preusmjeri svoje ionako prorijeđene postrojbe kako bi obranila područje koje je oslobodila od ruskih snaga u zapanjujućoj pobjedi u jesen 2022. godine, piše The New York Times.
Topništvo i bespilotne letjelice koje su osigurali SAD i NATO poraženi su ruskim tehnikama elektroničkog ratovanja, koje su kasno stigle na bojno polje, ali su se pokazale iznenađujuće učinkovitima. Višemjesečna rasprava u Washingtonu o tome treba li Ukrajini poslati paket oružja i streljiva vrijedan 61 milijardu dolara stvorila je priliku koju je Rusija očito iskoristila, a Kongres je na kraju ipak usvojio zakon.
Američki dužnosnici izražavaju uvjerenje da će se većina ovih ruskih dobitaka moći poništiti nakon što novo oružje pristigne na front, najvjerojatnije u srpnju, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pronađe načine da dovede brojnije i mlađe trupe na bojišnicu. No oklijevaju ponuditi predviđanja o tome gdje bi linije mogle stajati čak i za nekoliko mjeseci i hoće li Zelenski moći pokrenuti dugo odgađanu protuofenzivu sljedeće godine, nakon što je jedna proljetna propala.
Sumorne prognoze
Američki i saveznički dužnosnici intervjuirani za ovaj članak govorili su pod uvjetom anonimnosti kako bi slobodno pričali o obavještajnim izvješćima i osjetljivim procjenama bojnog polja. Ali neke zabrinutosti iznesene su u javnim komentarima.
Državni tajnik Antony Blinken rekao je u nedjelju kako nema sumnje da je plaćena cijena za dugotrajno kašnjenje u isporuci oružja. Inzistirao je da SAD čini sve što može da požuri s ovom pomoći. No američki dužnosnici kažu da predsjednik Joe Biden i dalje odbija sugestiju francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da bi raspoređivanje zapadnih trupa u Ukrajini moglo biti neophodno.
Privatno su neki od Bidenovih suradnika zabrinuti da je Putin, baš kao i SAD, naučio ključne lekcije iz rata – o tehnologijama koje djeluju i onima koje ne djeluju. A njihova najveća zabrinutost je da Putinov položaj jača dok Rusija zamjenjuje oružje uništeno u prvih 27 mjeseci rata, i to baš u trenutku kada se Biden priprema za susret sa saveznicima na sastanku Grupe 7 u Italiji u lipnju. Nije jasno hoće li Biden moći ponoviti tvrdnju koju je iznio u Finskoj prošlog ljeta – da je Putin “već izgubio ovaj rat”.
Neki veterani suočavanja s Putinovim sukobima nisu iznenađeni ovakvim razvojem događaja.
“Rusija često započne svoje ratove loše, a završi snažno”
“Rusija često započne svoje ratove loše, a završi snažno”, rekao je Stephen Hadley, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Georgea W. Busha, na konferenciji na Harvardu u petak. Sada je, rekao je Hadley, Rusija počela iskorištavati svoju masu – daleko veću populaciju iz koje može regrutirati trupe i ogromnu vojnu infrastrukturu.
Kao što je Hadley sugerirao, ne postoji samo jedan razlog za prednost Moskve na bojnom polju. Umjesto toga, više čimbenika pomaže vojnom napredovanju Rusije.
Zbog kašnjenja američkog financiranja Rusija je uspjela postići ogromnu topničku prednost nad Ukrajinom. Nedostatak streljiva za protuzračnu obranu također je omogućio Rusiji da neometeno koristi svoju zračnu moć napadajući ukrajinske linije kliznim bombama. S više streljiva za protuzračnu obranu, Ukrajina bi mogla potjerati te zrakoplove dalje od fronta, što bi Rusiji otežalo napade iz zraka.
Kašnjenje u američkim isporukama popraćeno je sličnim kašnjenjem Ukrajine u prihvaćanju zakona o mobilizaciji kako bi u vojsku dovela više mlađih vojnika. Ukrajina trpi akutni nedostatak vojnika i bori se s omogućavanjem odgovarajuće obuke onima koje šalje u vojsku.
Ali sve te ruske prednosti neće trajati beskonačno i ruske snage će vjerojatno napraviti pritisak ovog ljeta, smatra Michael Kofman, stručnjak za Rusiju pri organizaciji Carnegie Endowment for International Peace u Washingtonu.
“U 2024. ruska vojska uživa materijalnu prednost i stratešku inicijativu iako se to možda neće pokazati odlučujućim. Ova godina predstavlja priliku za Rusiju. Ali ako ruska vojska ne bude u stanju pretvoriti ove prednosti u dobitke na bojnom polju i generirati zamah, postoji velika šansa da će prilika nestati kada uđemo u 2025. godinu”, rekao je Kofman za The New York Times.
Rusija u zamahu
Bio privremen ili dugotrajan, novi zamah Rusije najočitiji je u Harkivu, poprištu jedne od najvećih tenkovskih bitaka u Drugom svjetskom ratu. Harkiv je bio u središtu borbi u prvoj godini rata te je bio izložen topničkoj vatri ruskih trupa koje su napredovale.
U iznenadnoj protuofenzivi te jeseni ukrajinske trupe odbile su napad na grad, a zatim potisnule ruske snage iz regije povrativši ogroman teritorij. Rusko poniženje, kao i u južnom gradu Hersonu, bilo je toliko očito da je izazvalo jedan od najvećih strahova u sukobu – da će Rusi upotrijebiti nuklearno oružje protiv ukrajinskih trupa kao posljednje sredstvo.
Kasnije je Ukrajina koristila taj oslobođeni teritorij u blizini Harkiva za izvođenje uznemirujućih napada na Rusiju. Ti su napadi potaknuli Ruse da ponovno zauzmu teritorij posljednjih tjedana kako bi stvorili tampon-zonu, za koju je Putin rekao da će Ukrajini otežati mogućnost prekograničnih napada. Nedavno je šef ukrajinske vojne obavještajne agencije nazvao rusko napredovanje u blizini Harkiva kritičnim.
Neki vanjski stručnjaci upozoravaju da je stvarni strateški cilj Rusije u zauzimanju teritorija oko Harkiva prisiliti ukrajinske trupe da pojačaju obranu grada, slabeći tako linije bojišnice drugdje. To bi moglo biti prilika za još jedan ruski napad u lipnju u Donbasu, dijelu istočne Ukrajine koji je Kremlj nezakonito anektirao i pokušava ga osvojiti.
“Cilj ruske ofenzive vjerojatno je privući ukrajinske rezerve i elitne postrojbe, zatim ih trajno angažirati u Harkivu te tako oslabiti ostatak fronta. Primarni ruski cilj i dalje je ponovno zauzimanje kompletnog Donbasa”, rekao je Kofman.
Hoće li to uspjeti, djelomično ovisi o tome koliko će Zelenski biti uspješan u svojim nastojanjima da pronađe nove postrojbe koje bi zamijenile njegove umorne, često demoralizirane snage. Spustio je dobnu granicu za Ukrajince koji podliježu mobilizaciji s 27 na 25 godina unatoč znatnom otporu ukrajinske javnosti.
Sjedinjene Američke Države također pokušavaju ojačati tehničke savjete Kijevu nadajući se da će se suprotstaviti ruskom tehnološkom napretku. U nekim slučajevima Rusija je uspješno prevarila GPS prijamnike spriječivši ciljanje ukrajinskog oružja, uključujući razne projektile ispaljene iz lansera HIMARS, koje je Biden počeo isporučivati Ukrajini prošle godine.
Takvih lansera nema puno, ali Rusi su postali uspješniji u praćenju njihovih kretanja, a u nekim slučajevima i u uništavanju čak i kada su dobro kamuflirani.
Ove prednosti na bojnom polju su prolazne i rat bi za 18 mjeseci mogao izgledati drugačije nego prije 18 mjeseci. No unutar Bidenove administracije raste osjećaj da bi sljedećih nekoliko mjeseci moglo biti kritično jer bi u nekom trenutku dvije strane mogle konačno dogovoriti prekid vatre, primirje slično onom koje je okončalo aktivne borbe u Koreji 1953. godine – ili jednostavno zamrznuti sukob.
