Ovotjedno signaliziranje ruskog predsjednika Vladimira Putina da je otvoren za mirovne pregovore treba promatrati s velikim oprezom i imati na umu prethodna ukrajinska i zapadna iskustva s ruskom diplomacijom, piše Index.hr.
U petak se podigla velika halabuka oko pregovora, u istom mjesecu kada je Moskva pokrenula treću invaziju na Ukrajinu sjeverno od Harkiva.
Novinska agencija Reuters citirala je četiri izvora, u izvješću dvojice iskusnih i dobro informiranih izvjestitelja iz Rusije, koji tvrde da je Moskva voljna razmotriti mirovne pregovore koji bi zamrznuli trenutnu rusku okupaciju oko petine Ukrajine, piše CNN.
Putin je odgovorio na ovo izvješće sugerirajući da je Rusija voljna razgovarati o miru i to na temelju ranijih sporazuma. Nagovijestio je da misli na propali dogovor iz Istanbula, neposredno nakon početka rata 2022. godine, koji nije zaživio ponajviše zato što su moskovske snage tada još harale po ukrajinskom teritoriju, a njihovi masakri oko Kijeva izašli su na vidjelo.
Kijev bi se morao pomiriti s gubitkom teritorija
Ideja iznesena u Reutersovom izvješću znači da bi Moskva odustala od deklariranog cilja zauzimanja cijelog Donjecka, ali bi istodobno značila da se Kijev mora pomiriti s gubitkom teritorija.
Kontekst Putinovih primjedbi bio je ključan. Iznesene su tijekom posjeta bjeloruskom predsjedniku Aleksandru Lukašenku. U prošlosti je neposredno nakon takvih posjeta Kremlj koristio bjeloruski teritorij za vojne poteze u Ukrajini, dok je u petak njihov susret održan tijekom zajedničkih vježbi s taktičkim nuklearnim naoružanjem. Putin je govorio o miru u situaciji koja je ukazivala na sasvim suprotno.
Putin je doveo u pitanje legitimitet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, kojeg je Moskva više puta napadala zato što je Kijev morao odgoditi izbore upravo zbog rata koji je Putin započeo.
Istodobno su se pojavila nepotvrđena izvješća da je privatni zrakoplov bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča sletio u Bjelorusiju. Proruski orijentirani Janukovič pobjegao je iz Ukrajine 2014. nakon što su vladine snage ubile desetke prosvjednika u središtu Kijeva.
Sama mogućnost njegove prisutnosti dok se sastaju Putin i Lukašenko dovela je do nagađanja da se Moskva ponovno nada orkestrirati povratak svog saveznika na vlast u Ukrajini.
Rusi su i ranije željeli postaviti predsjednika, moguće je da im je to i dalje plan
Manje agresivan ruski cilj u Ukrajini – osim potpune ili djelomične okupacije – uključuje postavljanje predsjednika u Kijevu kojeg se smatra lojalnim i koji će zaustaviti približavanje Ukrajine Europskoj uniji i NATO-u.
Bila je to nerealna ideja prije invazije 2022. godine, a pojavila se i tijekom prekinutih pregovora u Istanbulu. Sada bi vjerojatno okupacijske ruske snage trebale nametnuti Janukoviča stanovništvu koje kipti od bijesa zbog brutalnosti Kremlja.
Čemu onda priča o miru, osobito kada se čini da Rusija ostvaruje najveće uspjehe na bojišnici u posljednjih nekoliko mjeseci, ako ne i od početka invazije?
Diplomacija je uvijek bila vojni alat Kremlja. Govorilo se o miru i u Siriji 2015. godine dok su ruski zrakoplovi gađali civile u područjima pod kontrolom pobunjenika. Pregovaralo se 2015. O miru s Ukrajinom, dok su ruske trupe i ukrajinski separatisti bili usred snažnog napada na strateški ukrajinski grad Debalceve.
Sumnjive namjere Moskve
Nije cinično sumnjati u iskrenost Rusije kada pregovara, već je to praktična nužnost. Iskustvo pokazuje da Rusija pregovore smatra vrijednima u slučaju da neočekivano dovedu do korisnog ishoda bez nasilja ili daju protivniku razloga za zaustavljanje borbi kako bi pokušali potaknuti dogovor.
Moskva sada možda ponovno razgovara o miru iz dva razloga. Prvo, Ukrajina i njezini saveznici sazivaju mirovni summit u Švicarskoj u lipnju, gdje će se bez Rusije raspravljati kakav bi dogovor mogla prihvatiti. Vjerojatno je summit usmjeren na dogovor oko situacije i poteza koje Kremlj može poduzeti kada njegove snage budu konačno vojno iscrpljene ili u pat-poziciji.
Zelenski je rekao kako se nada da će Kina – najmoćniji saveznik Rusije, koji je samo djelomično podržava u ukrajinskom ratu – također prisustvovati summitu. Putin možda sada govori o miru kako bi sugerirao Pekingu da se ne uključuje u diplomatske razgovore o Rusiji bez prisutnosti Rusije.
Male su ozbiljne šanse da će švicarski summit okončati rat, ali mogao bi konkretizirati razmišljanja Zapada o tome koliko ozbiljnu prijetnju Moskva predstavlja stvarnom mirovnom sporazumu u smislu štete koju bi Ukrajina mogla apsorbirati po svoju teritorijalnu cjelovitost da se zaustavi krvoproliće.
Ukrajina: Putin sabotira summit o miru
Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba rekao je u petak da su Putinovi nagovještaji o mirovnim pregovorima izravno usmjereni na sabotiranje summita.
“Putin trenutačno nema želju prekinuti svoju agresiju na Ukrajinu i zbog toga se toliko boji summita u Švicarskoj”, napisao je Kuleba na X-u.
Drugo i najvažnije, Putin šalje poruke vladama na Zapadu i trenutnoj američkoj predsjedničkoj kampanji. On pokušava sugerirati – možda populistima u Europi ili MAGA republikancima u Sjedinjenim Američkim Državama – da je jednostavan dogovor nadohvat ruke i to onaj u kojem se bojišnice, na kojima Ukrajina trenutno gubi uz značajne žrtve, mogu iznenada zamrznuti.
Zapadna potpora ratu je skupa i sve nepopularnija – iako je nedavna 61 milijarda dolara koje je usvojio Kongres možda donijela odgodu da ovo pitanje bude ključno u američkoj predizbornoj kampanji.
Reutersovo izvješće omogućava onima na Zapadu koji žele vidjeti kraj rata da povjeruju kako bi Kremlj mogao odmah zaustaviti rat. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da izvješće zvuči kao da odražava permanentno stajalište Rusije.
Ali u konačnici može zvučati novo i zanimljivo ključnim ljudima na Zapadu: Donaldu Trumpu – koji nije uspio objasniti kako bi proveo svoju tvrdnju da može zaustaviti rat u 24 sata – i drugim članicama NATO-a koje su manje optimistične od Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i baltičkih država kad se govori o stavu da Rusiji nikad ne treba vjerovati za pregovaračkim stolom.
Putin sad vidi trenutak slabosti SAD-a
Putin je pragmatik. Počeo je rat misleći da će biti lako. Nastavio ga je misleći da će trijumfirati njegova otpornost na bol, autokratska sigurnost i strpljenje u iščekivanju pobjede. Možda je u pravu, baš sada. Sada vidi trenutak izborne slabosti u SAD-u i drugim europskim državama, kojima je poslao nejasan signal da bi moglo doći vrijeme za diplomaciju.
Vjerojatno će Rusija ponešto profitirati kod onih koji se očajnički nadaju da će rat u Ukrajini jednostavno nestati i manje su svjesni egzistencijalne prijetnje koju pobjednička i hipermilitarizirana Moskva predstavlja za istočne članice NATO-a.
Ali Putinov signal treba promatrati kroz leću dubokog cinizma ranije diplomacije Moskve u Siriji i Ukrajini, kad je korištena za žestoko postizanje istih vojnih ciljeva, ali s iluzornom pozadinom da bi mir mogao biti pred vratima.
