Prije točno 35 godina, na današnji dan, 6. svibnja 1989., zadarska grupa Riva s pjesmom “Rock me baby” pobijedila je na Eurosongu- ex Euroviziji- koji se te godine održavao u švicarskoj Lausanni. Bila je to i jedina pobjeda Jugoslavije, i Hrvatske, na natjecanju za pjesmu Eurosonga. Prilika je to izvrsna da se “medijskim vremeplovom” dan užežin nastupa Baby Lasagne koji slovi za prvog favorita aktualnog izdanja i Rivinih nasljednika vratimo ravno tri i pol desetljeća unatrag, zašto i zbog čega – u nastavku teksta…
U ranim prijepodnevnim satima stigli su avionom u Zagreb i odmah u pratnji desetaka novinara i foto-objektiva, krenuli na TV, kako bi dali ekskluzivni TV intervju Saši Zalepuginu u “Sastanku bez dnevnog reda”. Potom su se, bez puno zadržavanja na obali Save, iako u statusu zvijezda, svojim i ne osobito ekskluzivnim automobilima, uputili na Jadran. U rodni Zadar. Tu se, pak, upravo njima u čast, spremala “fešta nad feštama”. Njihova imena su Emilija, Dado, Zvonimir, Boško i Nenad. U tandemu činili su – naravno kako ste prepoznali ako ste iz Donatovog grada – Grupu Riva, a opisano događanje zbilo se 6.i 7. svibnja, prije točno trideset i pet ljeta. Dečki i cura, te su 1989., slavili na tada itekako popularnoj Euroviziji, prvi i jedini ikada iz Hrvatske i nekada zajedničkog prostora ondašnjih šest republika.
Potpisnik ovih redaka bio je u to doba dugokosi momčić nekih posve drugih glazbenih usmjerenja, no sjeća se kako je noć ranije duboko iza ponoći budan i presretan u društvu prijatelja istih muzikoloških poriva, u teškim debelim “martama” i tanušnoj kožnoj jakni s amblemom AC/DC na vrhu rukava, gledao izravan prijenos pobjedničkog nastupa nakon rezultata glasovanja.
“Tresla sam se od uzbuđenja i od treme, pored ostalog i zbog činjenice što sam odrasla u Švicarskoj, tamo sam išla u školu. Cijela ta priča o Euroviziji bila je za mene kao odlazak u zabavni park za neko dijete. Otišli smo u Lausannu, s velikim uzbuđenjem. Isprva sam bila zastrašena osjećajem da možda nisam dorasla zadatku. Pitala sam se što ja to europskoj publici uopće mogu ponuditi, osim svoje radosti, punog srca i iskrenosti. Na kraju se ispostavilo da su to bili naši glavni aduti i da se nemam čega bojati” – kazala je u jednom velikom razgovoru za Deutsche Welle, Emilija Kokić, pjevačica pop benda.Euro natjecanje 20-godišnjoj curi, promijenilo je život, ili umalo promijenilo, pa komentirajući čitavu epizodu priča:
“Njime sam dobila odskočnu dasku. Pri tome, imajte u vidu da sam se ja s mikrofonom susrela samo godinu dana prije pobjede na Euroviziji. Odlazak u Lausannu i pobjeda su za mene bili ostvarenje sna. Pobjedom na Euroviziji, mi smo dobili ono oko čega se izvođači trude godinama, a to je da postanu prepoznatljivi” – prisjetila se i danas aktivna hrvatska pop pjevačica, navodeći kako je sudbinu zadarskog sastava zapečatio rat, usprkos činjenici da su već bile spremne pjesme i na engleskom, čiji je autor bio Per Gesle iz kultnog Rokseta. Mlađe, izaratne generacije, ne znaju, naravno, ili slabo znaju za “Jugoviziju”, pa i za “Rock me”, kako se zvala pobjednička stvar kontinentalnog pop festivala.
Uspjeh Zadrana na euro- natjecanju dočekan je širom zemlje s neskrivenim oduševljenjem, ali je ipak najbučnije i najveselije, normalno, bilo u njihovu gradu. U tu nedjeljnu večer, pozivu Radio Zadra odazvalo se preko pedeset tisuća Zadrana, koji su na Narodnom trgu i krcatoj Kalelargi dočekali članove sastava.
Bio je to, zapravo, piše tako u to vrijeme iznimno čitani tjednik Studio, “miting pjesme i veselja”, na kojem su se prijatelji glazbe okupili pozdraviti laureate iz Lausanne, a oni, prilično zbunjeni i još više umorni, smogli su snage sa svakim se rukovati i popričati. Emilija Kokić najčešće je komunicirala suzama, nenavikla na estradne uspjehe, navodi list, a na istim stranicama, dodaje kako su se prvoga radnog dana, poslije uspjeha, članovi Rive odazvali svojim svakodnevnim obavezama – šef grupe, Dalibor Musap, našao se u osnovnoj školi u Sukošanu, gdje predaje glazbenu kulturu, Emilija Kokić na Filozofskom fakultetu, gdje studira engleski i njemački jezik, a basist Nenad Nakić u Pekarskom poduzeću Danilo Štampalija. Jedino su bez obaveza bili gitarist Zvonimir Zrilić, profesor engleskog jezika, jer je nezaposlen, i bubnjar Božo Čolić, kojemu je zanimanje glazba. Poslije uspjeha u Lausanni, stigle su – piše Studio – brojne ponude za turneje i snimanje ploča.
“Postoji pjesma koju pjevaju zadarske klape o zadarskoj rivi, kao posvetu jednoj od najljepših obala na Jadranu. Sada Zadrani pjevaju pjesmu o svojoj dragoj Rivi – najljepšoj i najboljoj u Europi” – napisali su novinari Studija. “Tekle su suze radosnice”- pisao je o dočeku tadašnji Narodni list, Riva je bila Top tema i ondašnjeg Yu tiska izbacivši s naslovnica Slobine mitingaše, partijska prepucavanja i tmurna politička navještanja.
Te godine, Prljavo kazalište promoviralo je upravo svoj live album “Sve je lako kad si mlad”, Boris Dvornik proročanski komentirao novu ploču Dvornika juniora: “Dino će me uskoro zasjeniti!”, a kakvo je to doba bilo, bez interneta, tableta, aplikacija, mobitela, fortnitea, youtubera, facebooka, TikToka i današnjih modernih čuda, koja su se osamdesetih mogla tek izmaštati u SF filmovima Stevena Spielberga, eventualno se dade iščitati iz dnevnog 1. programa (bila su samo dva, i nije bilo drugih kuća) TV Zagreba.
Dakle, u subotu, 6. svibnja 1989.: 7.30.- Jutarnji program, 8.40.- Pregled programa, 8.45.- Vijesti, 8.50.- TV Kalendar, 9.00.- Izbor iz obrazovnog programa, 9.30.- Obrazovni program, 10.30- Vijesti, 10.35.- „Deset malih crnaca“, sovjetski igrani film, repriza, 11.45.- Zabavlja vas grupa Magazin, 12.30.- „Dug put do kuće“, američki igrani film, repriza, 14.35.- Serenada za tamburu, emisija narodne glazbe, 15.05- Sedam TV dana, 15.50.- Dnevnik 1, 16.05.- „Otok crne čarape“, čehoslovački igrani film za djecu, 17.20.- Crtani film, 17.30.- “Gruntovčani”, repriza dramske serije, 18.25.- Srdačno vaši, 19.10.- Vrijeme, 19.15.- Crtani film, 19.27.- Večeras, 19.30.- Dnevnik 2, 20.15.- dalmatinske klape, zabavna emisija, 21.00. – Izbor za pjesmu Eurovizije, 23.30.- Dnevnik 3. I počinak…
Hrvatska se na Eurosongu natječe od 1993. iako je i za godinu prije na Croviziji, prethodnici Dore, prvi put birala svog predstavnika za Pjesmu Europe, nesretnici koji su pobijedili, ali nisu mogli nastupiti zbog problema s prijavom Hrvatske u EBU, bili su članovi grupe Magazin. No, domogli su se oni ipak eurovizijske pozornice nekoliko godina iza… Naravno da su hrvatski predstavnici pjevali i prije 1993., štoviše, od svih republika bivše države, hrvatski su pjevači daleko najviše puta odlazili na Euroviziju: Vice Vukov, Dubrovački trubaduri, 4M, Kićo Slabinac, Tereza, Doris, Novi fosili, Srebrna krila, Riva, Tajči… Riva, zadarska grupa, kao što svi znamo donijela je jedini za sada Eurosong u RH…
ROCK ME, BABY
Oh… whoa oh oh oh…
On cijele dane svir’o je na svom klaviru
On klasiku je svir’o po notnom papiru
A svir’o je k’o pijanista – Mozarta, Chopena, Liszta
Ja novu pjesmu našla sam da svira
Whoa oh oh oh…
Rock me, baby, nije važno šta je
Rock me, baby, samo neka traje
Rock me, baby, ovo je za nervni stres
Whoa oh oh oh…
Rock me, baby, nije važno šta je
Rock me, baby, samo neka traje
Rock me, baby, samo neka je za ples
Sad cijele dane čujem zvuk starog klavira
Tu pjesmu što se svira bez notnog papira
Jer klasika je da se sluša i da se njom opija duša
A ova pjesma svira se za ples
Whoa oh oh oh…
Rock me, baby, nije važno šta je
Rock me, baby, samo neka traje
Rock me, baby, ovo je za nervni stres
Whoa oh oh oh…
Rock me, baby, nije važno šta je
Rock me, baby, samo neka traje
Rock me, baby, samo neka je za ples
Whoa oh oh oh…
Rock me, baby, nije važno šta je (Ooh… rock, babe)
Rock me, baby, samo neka traje (Ooh… rock, rock, rock)
Rock me, baby, ovo je za nervni stres (Ooh… rock, babe)
(Rock me, baby) Whoa oh oh oh…
Rock me, baby, nije važno šta je (Ooh… rock, babe)
Rock me, baby, samo neka traje (Ooh… rock, rock, rock)
Rock me, baby, samo neka je za ples (Ooh… rock, babe)
Samo neka je za ples (Ooh… rock, rock, rock)
Samo neka je za… (Ooh… rock, babe)
Whoa oh oh oh… ples! (PL)