Dragiša Binić, kontroverzna legenda Crvene zvezde i jedan od ključnih igrača momčadi koja je osvojila europski naslov 1991., za Sportalovu emisiju Majstorija prisjetio se detalja burne karijere i života.
Iz niškog Radničkog ste 1987. prešli u Crvenu zvezdu, ali prije toga ste praktično dogovorili transfer u Dinamo?
– Odigrao sam protiv Dinama u Nišu dobro, a Ćiro mi je onda nakon utakmice prišao tako da mi je uklizao po blatu i rekao: “Sine, ti mi trebaš.” S kumom i menadžerom Stankom Jovićem otišao sam u Zagreb na pregovore. Na neki način smo se tamo dogovorili, ali ostali su tu još Zvezda i Partizan, kao opcija da ostanem u Srbiji.
Je li urbana legenda da Vas je tada Ćiro podmitio kuvertom?
– Ćiro i ja smo slični tipovi, on je šmeker. Mi smo tada kao nogometaši malo zarađivali, minimalac. U Zagreb na pregovore smo došli po snijegu i ledu i kada smo se spremali natrag, Ćiro je rekao generalnom sekretaru Dinama: “Daj momcima za put” i to je bila kuverta. Mi je nismo ni otvarali, nego kad smo došli u Beograd i onda unutra vidimo 20 tisuća njemačkih maraka. To je bio ogroman novac. Nogometaši u Jugoslaviji su u to vrijeme toliko zarađivali za godinu ili dvije.
Ipak, Ćiro Vas nije uspio dovesti u Dinamo?
– Pa, dobro, ne mogu se mjeriti Dinamo i 20 tisuća maraka sa Zvezdom.
U Zvezdi ste bili poznati po tome da se niste ustručavali uhvatiti za vrat i suigrača ako biste mu nešto zamjerili?
– Prosinečki bi dugo držao loptu umjesto da mi je doda, dok bih ja utrčavao i trošio se. Zbog toga što me tako “lomio” sam ga davio na poluvremenu u svlačionici. Ali nakon toga bi se odmah to zaboravilo i mi smo svaku večer bili zajedno u gradu.
Jedna od najpoznatijih scena iz karijere Vam je kako na kraju zadnjeg prvenstva Jugoslavije nokautirate Hajdukovog trenera Špacu Poklepovića?
– Par dana prije te utakmice na Marakani igrali smo finale kupa protiv Hajduka na Stadionu JNA i izgubili. Ta utakmica je zbog visokih predratnih tenzija bila jako gruba. Hajdukov trener Josip Skoblar je vukao našeg Sinišu Mihajlovića za kosu. Odmah zatim smo mi i Hajduk igrali prvenstvenu utakmicu na kraju sezone i mi smo se dogovorili da budemo grublji. Nismo znali da su oni neposredno prije utakmice smijenili trenera i da je umjesto Skoblara sada Poklepović. Krene utakmica, a oni nas tuku u Beogradu. Meni su pale rolete i dva puta sam šakom udario njihovog trenera za kojeg sam mislio da je Skoblar, onda sam udario i Hajdukovog masera. I onda stanem i vidim, samo se ja tučem. Sudac mi dade crveni, ja se ne odem tuširati, nego uzimam motku i čekam hajdukovce u tunelu. To su vidjeli ljudi iz Zvezde i poslali me na tribine. Tukli su Mihu, a ja sam ga branio, tako da sam ja na neki način počeo rat s Hrvatima.
Na kraju ste se ispričali Špaci?
– Poklepović je dobar čovjek i meni je žao što sam ga udario, ali ne mogu dopustiti da me tuku u Beogradu.
Nakon raspada Jugoslavije postali ste zastupnik u parlamentu Stranke srpskog jedinstva, kojoj je na čelu bio Željko Ražnatović Arkan?
– Postao sam prijatelj s Arkanom još ranije, dok je bio vođa Delija. Ušao bi u svlačionicu s 50 tisuća maraka i dao da podijelimo. To nikad nisam doživio ni od koga, nego od njega, i to dok je bio vođa navijača. S ostalim vođama Delija počeo sam stvarati Arkanovu gardu. Kada je rat počeo, otišao sam igrati u inozemstvo.
U samostalnoj Srbiji bili ste direktor Obilića, kluba koji je vodio Arkan?
– Ceca je nakon atentata na Arkana ostala sama i molila me da joj pomognem. Rekao sam joj da hoću jer je to moja moralna obaveza prema Arkanu. Preuzeo sam Obilić kao direktor i bio u klubu pet godina. Stalno smo igrali u Europi, osvojili kup, afirmirali dosta igrača.
Na Vas je 2004. pokušan atentat, ali je završilo kobno po napadača?
– Pritisak na Obilić u to vrijeme bio je jak. Čekali su me pred kućom desetak dana i onda me dočekali kad sam se vratio sa splava. Meni je uvijek hobi bio oružje, a taj hobi mi je spasio život. Maskirani u sačekuši je pucao odmah na mene nekoliko puta. Da nisam imao ništa sa sobom, ubio bi me kao zeca. Izvadio sam pištolj, repetirao ga. Pucao sam šest puta na napadača, a on je krenuo bježati. Kako je trenirao za ultimate fight i pio anabolike, nije odmah osjetio da je pogođen. Kasnije je uhvaćen. Ja sam mu lice prvi put vidio na suđenju. Znači, naručeno. Očevid je radio isti inspektor kao i Arkanu i tu su mi se filmovi počeli vrtjeti. Napadač je dobio 7 godina zatvora i nikada nije otkrio naručitelje atentata na mene, prenosi index.hr.
