ENIGMA Zašto je Dukiću, Kalmeti i Erliću lakše vratiti vodu u HNK Zadar nego zaustaviti radove na Žmirićima?

Nakon posljednje afere o neplaćenom dugu za potrošenu vodu, priča o HNK Zadar postala je vrhunska gradska enigma. Velebne najave o milijunskim ulaganjima iz Australije i svijetloj nogometnoj budućnosti Zadra koje su plasirane iz kabineta Branka Dukića, pokazale su svoje pravo lice: priča o „kamionima-milijunima“ zapela je na neplaćanju vode.

Već je i najvećim optimistima koji su vjerovali u silne australske dolare koji će se slijevati u zadarski nogomet, postalo jasno da se iza ovog sustavnog zamagljivanja očiju javnosti od strane političkih vlastodržaca u Zadru kriju privatni interesi, a ne nikakva javna dobrobit ni interes sporta.

Kao prvo, treba naglasiti da je HNK Zadar udruga građana, da ima status udruge građana kao i stotine drugih udruga koje djeluju na području grada i županije. Za osnivanje udruge dovoljno je da se okupe tri osobe, donesu statut i izrade pečat da bi se ista službeno registrirala. Eto, takav pravni status ima i HNK Zadar za kojega su se gradonačelnik i njegov tim toliko angažirali kao da je riječ o krucijalnom životnom pitanju svih građana. Čak do te mjere da Dukićev pročelnik Krešimir Karamarko sate i sate dnevno provodi, ne u svom uredu u Gradu na poslu za koji ga građani plaćaju, nego u uredu na stadionu kako bi rješavao taj gorući problem svih problema u Zadru – HNK Zadar.

Nemojmo se zavaravati: da je političkim vlastodršcima Zadra na čelu s Brankom Dukićem, Božidarom Kalmetom i Šimom Erlićem zaista stalo do javnog interesa i dobrobiti građana, oni bi svu svoju energiju uložili u rješavanje aktualnog prometnog kolapsa koji je ljude već doveo do ludila, a ne u jednu udrugu i njezine neplaćene režijske troškove. Da je, recimo, nekoj sirotinji ili nekoj udruzi pčelara isključena voda ili struja kao što je to Vodovod učinio HNK-u Zadar nakon tisuća i tisuća eura neplaćene vode, bi li gradonačelnik ili ministar tako promptno reagirali da im se hitno vrati voda!? Bi, malo sutra! Ali u ovom slučaju direktor Vodovoda imao je dvije mogućnosti: poslušati nalogodavce ili prihvatiti rizik da ode s te funkcije. A čovjek je samo profesionalno radio svoj posao – isključio vodu neplatiši.

Da je vladajućima stvarno stalo do rješavanja gorućih problema građana, uhvatili bi se ukoštac s ovim prometnim ludilom zbog kojega je kolabirao cijeli grad s okolicom, a ne se bavili interesima jedne udruge građana. Od radnih semafora po gradu, pogube se i oni koji žive ovdje, kamoli turisti. Umjesto što je svog pročelnika Karamarka poslao u ured na stadionu, bilo bi puno korisnije da ga je, recimo, uputio na Žmiriće da regulira promet. Ako već svoje radno vrijeme provodi izvan svog ureda, bio bi daleko korisniji na Žmirićima nego na Stanovima – jedan je od komentara kojima se ljudi već dobrano zabavljaju na kavi.

Ali, pitanje je koliko ti isti vlastodršci mogu utjecati na taj prometni kolaps kada znamo da aktualne radove, uz potpis Kasapa, kontrolira Zdravko Livaković – dugogodišnji bliski suradnik i prijatelj prvog čovjeka zadarskog HDZ-a Božidara Kalmete. Mogu li i smiju li oni uopće zaustaviti Livakovićeve poslovne interese? Ako bi to i učinili, koliki je rizik da Zdravko Livaković u slučaju Remorker bude pokajnik? Da li se netko možda najviše boji takvog scenarija? Branko Dukić je pod pritiskom javnosti dao nalog Hrvatskim cestama da zaustave radove, ali pitanje je hoće li zeleno svjetlo dati i Livaković čiji su privatni interesi – kao što su mediji već objavili – jači i od stručnih studija koje su utvrdile da se na Žmirićima ne poštuju načela prometne struke.

Zato je bolje baviti se udrugom HNK Zadar gdje nema potencijalnih pokajnika pa se tako direktoru Vodovoda Mateku može, ako treba, i zaprijetiti smjenom ako ne vrati vodu ovoj udruzi koja je toliko prirasla srcu aktualnoj gradskoj vlasti.

I k tome nastaviti lagati javnost kako su neki investitori kupili klub koji je zapravo udruga. Jer, udruga se ne može kupiti, a kada nogometni klub bude u preoblikovanju, onda i „baba s pijace“ – ako ima novaca – može kupiti svoje dionice jer su one u javnoj prodaji. Možda Krešo Karamarko ne zna, pa da objasnimo: u prvom krugu kupuje lokalna samouprava (5 do 25 posto), u drugom krugu kupuju tzv. „obični smrtnici“ koji ne mogu kupiti paket veći od 5 posto, a ono što ostaje ulagači mogu uzeti ili zamijeniti za kredit. Dakle, ako netko bude htio kupiti klub u postupku preoblikovanja, sav ovaj nesmiljeni politički angažman Kreše Karamarka pod dirigentskom palicom njegovih šefova, mogao bi se pokazati tek kao jedna propala tragikomedija.