Koliko su pouzdani „pametni satovi“ kao Apple Watch ili Fitbit te uređaji kao Oura Ring kada se radi o praćenju spavanja?

Osiguravanje dovoljno visokokvalitetnog sna ključno je za zdravlje, dobrobit i performanse, piše u popularnoj FB kolumni dr.Alen Juginović, mladi i cijenjeni hrvatski znanstvenik zaposlen na Sveučilištu Harvard. Tradicionalno, spavanje se mjerilo koristeći polisomnografiju u Centru za spavanje, što uključuje pričvršćivanje elektroda na glavu i tijelo.

I dok polisomnografija pruža detaljne podatke, skupa je, nepraktična i nije primjenjiva za redovito praćenje spavanja tijekom tjedana ili mjeseci, pogotovo ako pojedinac želi nastaviti svoju svakodnevnu rutinu. Sada imamo nosive uređaje poput Apple Watcha, Whoopa, Oure ili FitBita, koji su relativno jeftini, nenametljivi i jednostavni za korištenje kod kuće svake noći. Podaci se sinkroniziraju s aplikacijom na pametnom telefonu koja pruža sažetke i trendove spavanja. Ali nije sve savršeno.

Prvo, da razumijemo kako ovi uređaji funkcioniraju. Ovisno o modelu, koriste različite senzore za procjenu spavanja. Većina sadrži akcelerometre za detekciju pokreta i položaja [1]. Nedostatak pokreta ukazuje na san, dok previše pokreta implicira buđenje. Mnogi također imaju optičke senzore otkucaja srca [2]. Prateći obrasce otkucaja srca i varijabilnosti povezane s različitim fazama sna, ovi uređaji mogu procijeniti plitki, duboki i REM san.

Na primjer, REM san je povezan s varijabilnošću otkucaja srca i disanja. Duboki ne-REM san karakterizira niža varijabilnost otkucaja srca i disanja. Senzori fotopletizmografije mjere promjene volumena krvnih žila odmah ispod pametnog sata kako bi procijenili ritam disanja i razinu kisika tijekom spavanja. Dodatni senzori poput temperature kože također mogu doprinijeti podacima za detekciju spavanja u odnosu na buđenje. Sofisticirani patentirani algoritmi analiziraju ovaj skup podataka kako bi pružili statistiku o Vašem spavanju. Međutim, ovi algoritmi ostaju “crna kutija” jer tvrtke često ne otkrivaju svoju točnu metodologiju. Pa, koliko dobro nosivi uređaji zapravo mjere san u usporedbi s zlatnim standardom polisomnografije? Sveukupno, istraživanja pokazuju da nosivi uređaji mogu pouzdano procijeniti ukupno vrijeme spavanja i vrijeme budnosti nakon početka spavanja. Međutim, značajno su manje precizni u procjeni točnog trajanja faza spavanja (REM, non-REM) i njihove raspodjele tijekom noći. Studije pokazuju da većina nosivih uređaja precjenjuje ukupno vrijeme spavanja u odnosu na polisomnografiju, uglavnom za manje od 30 minuta .

Mogu li onda nosivi uređaju razlikovati faze plitkog, dubokog i REM sna? Jedna studija je pokazala da Oura Ring ispravno identificira lagani i REM san oko 61-65% vremena u usporedbi s polisomnografijom što nije idealno. Također, prepoznavanje dubokog sna bilo je niže, oko 50%, što je još manje idealno.

Pogledajmo sada još detaljnije četiri popularna modela i koliko su oni precizni u usporedbi s polisomnografijom u istoj studiji: Apple Watch: Apple Watch serije 6 u prosjeku precjenuje ukupno trajanje sna za oko 48 minuta u odnosu na polisomnografiju. Međutim, u razlikovanju spavanja i budnosti pokazao je dobru preciznost od 88%. No, kada se radi o plitkog te dubokog/REM sna, preciznost značajno pada na 44% i 71%. Oura Ring: Oura Ring (Gen 2) u prosjeku precjenjuje ukupno trajanje sna za gotovo 30 minuta. Osjetljivost za plitki san je 66%, za duboki san 62%, a za san REM 52% – što je i dalje daleko od preciznosti polisomnografije, Whoop: U ovoj studiji je testiran Whoop 3.0, te su zaključci slični onima kod Oure i Apple Watch-a. Ukupno trajanje sna precjenjeno je za oko 30 minuta, dok je osjetljivost za plitki, duboki i REM san bila između 58% i 66%. Garmin: Među Garmin modelima, testiran je Forerunner 245 Music. Ukupno trajanje sna precjenjeno je za približno 45 minuta, dok je osjetljivost za faze sna bila od 52% do 66 posto.

Kada pogledate rezultate, nije jako loše, ali definitivno postoji prostor za poboljšanje kad je riječ o fazama spavanja. To nas dovodi do još jednog skupa ograničenja. Nosivi uređaji također imaju poteškoća u točnom praćenju dnevnih drijemki u usporedbi s noćnim snom [8]. Nadalje, performanse uređaja često opadaju kod osoba s poremećajima spavanja. Čimbenici poput pigmentacije kože mogu ometati optičke senzore otkucaja srca kod nekih osoba. Naposljetku, važno je razumjeti da nosivi uređaji sami ne mogu dijagnosticirati poremećaje spavanja.

Sveukupno, nosivi uređaji predstavljaju napredak u tehnologiji praćenja spavanja. Iako nisu savršeni, omogućuju praćenje trendova spavanja nenametljivo kod kuće. S druge strane, neki bi mogli tvrditi da nošenje uređaja za spavanje može uzrokovati stres u nastojanju postizanja “savršenog sna”, pogotovo ako dobijete nisku ocjenu sna ujutro. Taj stres, pak, može dovesti do lošijeg sna.

Iako evolucija tehnologije može dovesti do preciznijih nosivih uređaja, važno je shvatiti da će vjerojatno biti vrlo teško postići razinu preciznosti sličnu polisomnografiji jer su trenutačni uređaji kao Apple Watch smješteni na ruci ili prstu, što ih automatski sprječava da mjere stvarnu moždanu aktivnost koja je ključna za precizno određivanje spavanja.