Na današnji dan prije točno 79. godina osnovan je KK Zadar. Ljubav prema njemu nikad ne prestaje, neka nam je budućnost puna veselja i trofeja!
26. travnja 1945. godine osnovano je Fiskulturno društvo Zadar i košarka je bila jedna od sekcija. Već u kolovozu iste godine Zadar sudjeluje na fiskulturnom sletu u Zagrebu i osvaja drugo mjesto u muškoj i ženskoj konkurenciji. A u rujnu je održan turnir u Zadru u kojem su sudjelovale četiri gradske ekipe: Arbanasi, Valdeghisi, Voštarnica i Zadar. Tu je prvi put igran i play-off, prvoplasirana i drugoplasirana momčad igrale su za prvo mjesto. To se u Europi uvelo tek 40 godina kasnije. 1946. godine Zadar osvaja prvo mjesto na prvenstvu Hrvatske i drugo mjesto na saveznom natjecanju. Zadarski igrači Guido Pitoni i Madera Kalmeta nastupaju za državnu reprezentaciju. 1947. Zadar osvaja prvenstvo Dalmacije i prvenstvo Hrvatske, dok se 1948. dodaju natjecanja juniorskih i pionirskih ( muških i ženskih ) ekipa. Krupnim slovima u povijesti zabilježena je i 1951. godina kada se KK Zadar 11. veljače izdvojio iz FD Zadar, ali i kada je u zadarskom dresu sa samo 14 godina, prvi puta zaigrao Giuseppe Pino Giergia.
Veliki se sastav prvaka osuo iseljavanjem pojedinih prvotimaca u Italiju. Ponajbolji igrač i veliki trener Tullio Rochlitzer je 1951. otišao u Crvenu zvezdu, a poslije u Italiju. To osipanje igračko kadra rezultiralo je ispadanjem iz prve lige, jedini put u povijesti KK Zadra.
Dana 31. svibnja 1952. godine utakmicom protiv zagrebačke Mladosti otvoreno je novo igralište. Vec sljedeće godine zadarski igrači pocčinju emigrirati zbog političkih i ekonomskih razloga, tako da se Zadar ne uspijeva održati u saveznom natjecanju par godina. Godine 1958. Zadar se vraća u savezno natjecanje i osvaja 4. mjesto. To je bio početak zlatnih godina zadarske košarke koji kulminira sa tri osvojena prvenstva 1965., 1967. i 1968. Zadar je tih godina bio jedna od najpopularnijih momčadi ne samo u Jugoslaviji nego i Europi, gdje su se uspjeli plasirati vrlo visoko. U to vrijeme su u Zadru igrale i do danas dvije najveće legende kluba, Giuseppe Giergia i Krešimir Ćosić. Dvorana Jazine izgrađena je 1967. u roku od samo 2 mjeseca.
Nakon trećeg osvojenog prvenstva Krešimir Ćosić odlazi u SAD na Brigham Young, a Giergia odlazi u Italiju gdje je bio igrač/trener. Giergia se uskoro vraća natrag i 1970. Zadar osvaja jugoslavenski kup. Finale kupa igralo se u Splitu protiv Jugoplastike, a u finalu se pojavljuje Ćosić koji se vratio iz Amerike. Zadar je pobijedio rezultatom 64-60, a najbolji igrači utakmice bili su Giergia (23) i Ćosić (19). Pred kraj utakmice kod izjednačenog rezultata 57-57, Giergia je preuzeo stvari u svoje ruke. U tri napada postiže 6 koševa i dovodi Zadar do nedostižnih 63-57, nakon čega je utakmica bila gotova.
KK Zadar ponovo osvaja dva prvenstva zaredom 1974. i 1975. Ovo zadnje prvenstvo osvojeno je nizom od 25 pobjeda. Jedini poraz doživljen je u prvom kolu od Jugoplastike u Splitu. Nakon toga Zadar niže 25 pobjeda do kraja sezone u tada najjacoj ligi Europe. U napadu Zadar je imao prosjek suta od 53 %, skoro 90 koševa po utakmici, dok je u obrani primao samo 78 koševa po utakmici. Nažalost, to je bio kraj zlatnih godina zadarske košarke, Giuseppe Giergia se u 38. godini života oprostio od košarke, a Krešimir Ćosić ponovo odlazi iz Zadra.
Od 1975. do 1980. Zadar nastavlja igrati u saveznom natjecanju i uglavnom završava sezone u sredini tablice. Od igrača, tih godina se značajno ističe Branko Skroče, tri puta najbolji strijelac jugoslavenskog prvenstva, koji i dan danas stoji na vrhu kao igrač sa najviše postignutih koševa u Zadru, i koji je kao jugoslavenski reprezentativac osvojio zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Manili 1978. i na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980.
U sezoni 1980./81. Giuseppe Giergia postaje trenerom Zadra i dovodi Stojka Vrankovića, koji će 10 godina kasnije zaigrati u NBA kao jedini igrača Zadra koji je nastupio u najjačoj svjetskoj košarkaškoj ligi. Zbog obveza vojnog roka, Branko Skroce nije igrao za Zadar, ali klub ipak i bez njega uspijeva završiti treći u saveznom natjecanju i probija se do polufinala Kupa Radivoja Koraća. To su nakon 1975. i dužeg vremena bile najuspješnije godine zadarske košarke. U momčad stižu mladi igrači, Darko Pahlić i Petar Popović. Sljedeće dvije sezone Giergia slaže momčad koja će 1986. napokon donijeti Zadru šesti naslov prvaka. Te godine Giergia se premješta u upravu kluba, a trenerom Zadra postaje Vlade Đurović.
Sredinom 1980-ih Cibona je bila predvođena Draženom Petrovićem, te je bila jedna od najjačih europskih momčadi. Ipak 1986. Zadar je napravio nešto što je malo tko očekivao. KK Zadar dolazi do finala prvenstva i nakon prve izgubljene utakmice u Zagrebu, dobiva drugu u Zadru, u toj utakmici za Cibonu nije nastupao Dražen Petrović zbog navodne ozljede gležnja. Treća i odlučujuća igrala se Zagrebu i svi su očekivali pobjedu Cibone. Ali Petar Popović, nakon prvog poluvremena bez koševa, daje 6 trica i postiže 36 poena u drugom poluvrijemenu, zajedno sa 2 produžetka. Zadar je slavio 111:110 i uzeo 6. naslov prvaka.
Klub je do 2008. igrao svoje utakmice u dvorani u Jazinama, a početkom sezone 2008./09. prelazi u novu dvoranu na Višnjiku, koja je nazvana po legendi zadarske i svjetske košarke, pokojnom Krešimiru Ćosiću.