Plaće ispod minimalca, spora procedura oko dovođenja članova obitelji iz matičnih zemalja, komplicirana i duga procedura priznavanja diploma, neadekvatan smještaj u kojima spava i nekoliko desetaka osoba… Tako žive strani radnici u Hrvatskoj, piše N1.
Kako bi ukazali na te i druge probleme njihovih radničkih prava dok se čekaju izmjene Zakona o strancima, Isusovačka služba za izbjeglice organizirala je druženje sa stranim radnicima u povodu Međunarodnog praznika rada. S nekima od njih, pričala je i Nataša Vidaković s N1.
Bračni par iz Konga doselio se u Hrvatsku prije dvije godine. Premda oboje pedagozi po struci, rade kao čistači u zagrebačkom trgovačkom centru.
“Hrvatski dobro, samo puno problema, plaće nema… I radim, puno radim, mala plaća. Nema problema, samo problem je tu radi rasizma”, kaže nam Fraterne Centwali Makuta iz Konga.
U Kongu su ostavili petero djece koje čuva Fraterneova majka, a da bi ih doveli u Hrvatsku, godišnje moraju platiti za njihovo zdravstveno osiguranje oko 5.000 eura. Puno s obzirom na male plaće.
“Imam 700 eura, da. To nije dovoljno za život. Nije dobro, mala plaća”, dodaje Aksanti Francine Mwarhanyi.
Helena dolazi iz Angole. Odlučila se doseliti u Zagreb nakon što se njezina sestra udala za Hrvata. Kaže, u Angoli joj je najviše smetala korupcija, a Hrvatska joj nudi niz prilika. S plaćom čistačice je, kaže, za sada zadovoljna. Priča četiri jezika i nada se uskoro zaposliti u struci – IT-u ili ekonomiji.
“Nema dečko, nema beba… Tako da sam zadovoljna. Ja pričam hrvatski, ja razumijem, ali pričam malo malo. Hrvatski učim dva mjeseca. Jako je težak”, kaže nam Helena Brinco.
“Strani radnici doprinose, grade društvo…”
U prva tri mjeseca ove godine MUP je izdao više od 52 tisuće dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj. Najviše za rad u ugostiteljstvu, turizmu i graditeljstvu. Ali neadekvatan smještaj, plaća ispod minimalca i dugotrajan postupak priznavanja diploma tek su neki od problema s kojima se strani radnici susreću, ističu iz Isusovačke službe za izbjeglice.
“Toliki broj stranih radnika je jedna novost, međutim, jasno nam je da je to novost koja će ovdje duže vrijeme potrajati. Jednostavno, strani radnici su nužnost, strani radnici su oni koji nam doprinose, koji izgrađuju ovo naše društvo i zato smo im dužni pomoći”, kaže Stanko Perica.
Još od prosinca prošle godine iz Grada najavljuju organizaciju tečajeva hrvatskog jezika za strane državljane. Kako doznajemo, tečajevi bi trebali krenuti kroz iduća dva tjedna.
“Tu jednostavno nismo htjeli čekati državu i poslodavce koji bi, po nama, prije svega trebali organizirati tečajeve hrvatskog jezika za strane radnike, nego smo onda i mi krenuli s jednim pilot projektom”, istaknuo je gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.
Premda pozdravljaju inicijativu Grada, sindikati tvrde da se učenje jezika trebalo organizirati još prije. Tomislav Kiš, glavni tajnik Novog sindikata napominje: “Hrvatska država kao država nije bila spremna prihvatiti takav broj radnika, stranih radnika, specijalno u ovolikom broju.”
Stranih radnika za koje tvrde – ruše cijenu rada u Hrvatskoj.
“Konkretno, dostave sve su niže i niže tarife i po kilometru i po čemu god hoćete. I više manje svi već znaju kad se to razvije da neće ostati niti jedan takozvani domaći radnik nego da će svi biti strani zato što pristaju raditi za bilo što, za sve jer su ucijenjeni u vlastitoj zemlji”, dodaje Kiš.
“Ja bih rekao da su te tvrdnje dosta iskrivljene, da ne koristim neku grublju riječ”, kaže pak Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a.
Iz Udruge poslodavaca tvrde da je trenutno tržište rada u deficitu s radnom snagom zbog iseljavanja i negativnih demografskih trendova.
“Stopa fertiliteta će uskoro konvergirati prema čistoj, okrugloj jedinici. I to je zapravo za nas jako loša vijest što znači da će u budućnosti vjerojatno potreba za uvozom strane radne snage, htjeli mi to priznati ili ne, rasti”, dodaje Stojić.
Nastave li se ovakvi trendovi, demografi predviđaju da će do 2030. godine svaki četvrti radnik u Hrvatskoj biti – stranac.