BENKOVAČKI SAJAM Novi prostor, tisuće posjetitelja, smijeh, pjesma, šijavica…”Evo, tu, momak moj lipi, pogledaj, di ovo moreš nać, aj reci, provaj…”

Evo, tu, momak moj lipi, pogledaj, di ovo moreš nać, aj reci, provaj…- pozivao je barba Ivan za stol na kojemu se izložilo činilo nam se cijelo netom pečeno životinjsko blago, ali dragi čovjek pod šeširom i oznojena lica- a gdje neće uz blizu 30 u zraku- kune nam se da je u pitanju friška, ma prava i slasna, štoviše, tu, domaća, najdomaćija, naša, janjetina. Uzeli smo zalogaj… dva… i istina.

Danas, 10. u mjesecu, a to je odavno datum, ili kako bi kolege iz nekih nacionalnih medija istaknuli- možda i s punim pravom- nadnevak, za, pa zar treba to isticati i Zadru i okolici- odlazak na Benkovački sajam.

E, ove godine, naročito svečano su pozvali i iz Grada. Uostalom, kako i ne bi, otvoren je moderan, novouređeni izlagački prostor, vrijedan, napominju, četiri i pol milijuna eura.  Tiskali su se oko njega, ma tiskalo se i daleko izvan, na tisuće, navodno i između 5 i 10.000 gostiju, prolaznika, namjernika, iz svih dijelova Dalmacije, istoka i zapada, primorja, otoka i zaleđa, iako u šetnji čujemo uz pjesmu i smijeh, cjenjkanja i pregovaranja, i najrazličitija narječja iz cijele nam RH. I konglomerat susjedskih i svjetskih jezika.

Ukratko, nije manjkalo baš ničega, rekli bismo nekada- od igle do lokomotive, ali najviše je bilo hrane, jela, autohotinih gastro delicija, dobro i pića, i ića. Baka Luce iz Gornjih Poljica nudila je soparnik- „poidi, pa ću ti reć koliko košta“, Marko s Brača prodaje ručno rađeni alat, Dane iz Ravnih Kotara – kokoši, piliće i -svježa jaja.

Duga rijeka posjetitelja sijevala se odasvud, sunce je pržilo ali to nikome nije smetalo, pogledavalo se pomno lijevo, desno,  zbrajalo, računalo, dogovaralo, pregovaralo, za gradela, peku, luk, kapulu, sir, med, pletivo, opremu za ribolov, elektroniku, korejsku i kinesku digitalu, šlape, majicu, rabljeni i novi namještaj…

Vukšićki bećari su “šijali i šetali”, u blizini su se ona i on ljubili i grlili, svirala je tamo negdje i harmonika, i gitara, kunemo se i violina, čudesna primamljivost i ljepota šušura, lokaliteta, stoljetna tradicija. Kako je bilo, zrno, “zeru”, atmosfere možete vidjeti i na Lindinim slkicama, fotkicama. (P.L)