“OTKUD MI NAVIJAČKA PISMA?
DITE SAM JAZINA I DA MOGU BIRATI, I ZA IDUĆI BI ŽIVOT ODABRAO ZADAR.
NE ŽELIM SE ŽANROVSKI OGRANIČITI, VEĆ UŽIVATI NA SVIM GLAZBENIM POLJIMA KOJA SU MI PO GUŠTU. SVAKOM IDUĆOM SKLADBOM BIRAM DRUGU DOMAĆU ZEMLJU, A DALMATINSKA MI JE PISMA DOMAĆA OTKAD ZNAM ZA SEBE…”
-U jednome danu mogu slušati i Bacha i Griega, i Beatlese i Bowiea, i Davisa i Coltranea, i Hendrixa i Dylana, i ABBA-u i Bee – Geese, i Olivera i Vicu; a u jednoj godini još njih stotine drugih čija mi je glazba bliska srcu. Bez ograničenja, glazbu su slušali i moji roditelji; slušali su je moj ujak Eugen i moja teta Zorana, i u najranijoj mi dobi obogatili svemir melodijama dostojnima puta i odredišta. Bez njih nikad se ne bih pronašao među melodijama- kazuje Branimir Čakić, knjižničar, pisac, glazbenik, svestrani umjetnik, kreativac, Zadranin “dušom i tilom”, “dite Zadra”… Legenda.
-Ne sviram i ne pjevam, no s melodijama me jednostavno ide; dolaze mi svakodnevno i svakakve, doslovno i na svakom koraku. Želite li argumente, provjerite moj yt kanal. Ondje ćete pronaći manje od 1 posto od onoga što imam u svome kreativnome bunkeru; a u bunkeru nisam sam. Naučio sam se okružiti boljima od sebe. I otud Nikola Špralja, i Ivan Ivić, i Renato Babić, i Ivan Grancarić, sve odreda prvoklasni kreativci i glazbenici, dostojni angažmana u Abbey Road studijima.
Kako smo, dakle, nakon niske avangardnih i klasičnih instrumentala, art pop i pop rock pjesama na engleskome došli do ideje stvaranja jedne male navijačke zadarske pjesme?- pita nas Brane i otkriva nam…
-Ničim izazvana, melodija mi je došla na Glazbenome odjelu prije tri godine, i to u paketu sa stihovima, što je pak rijetkost. I odmah sam pomislio kako bi Tomislav Bralić bio idealan izbor za pjevača. Prvi je uskočio moj Renči s kojim sam oblikovao pjesmu i koji je uz to na Bralićev način otpjevao demo verziju. Renčijeva brzina i rockerska lepršavost prilikom stvaranja i prepoznavanja je odista vrijedna svačijeg divljenja. Nakon Renčija uskočio je Ivan Ivić. Gitarama i mandolini valjalo je dodati naš potpis, odnosno duge kontrapunkcije koje će tvoriti melodiju ispod melodije, dostojnu one vodeće toliko da pjesma može funkcionirati i kad bi vodeću izbrisali. To smo odlučili riješiti mellotron gitarama, a za atmosferu smo s mandolinom ukrižali wurlitzer – električni klavir – odsviran kao analogni sekvencer, zbog čega smo u konačnici dobili instrument koji nije ni mandolina ni wurlitzer, već njihov valoviti spoj. Jesmo li s time narušili komercijalni potencijal pjesme ili nismo, zaključite sami- priča nam.
Pa brzo nastavlja…
-Iako me nije osobno poznavao, Tomislav Bralić odazvao se na prezentaciju i prihvatio skladbu. Kada je uskladio termine, otpjevao ju je u Renčijevom studiju, svojski besprijekorno i nadahnuto. Nakon toga na scenu stupa još jedan moj stari dikljanski prijatelj – Ivan Grancarić – i potvrđuje svoju reputaciju vrhunskog umjetnika, glazbenika, radnika i ljudine. Angažira Nenada Kačavendu na bas gitari i Miroslava Troskota na bubnjevima, te svojom produkcijom doslovno spašava skladbu dajući joj naboj, širinu i sačuvavši joj organsku prašinu nesavršenosti ljudskog dodira. Meštru Braliću nikad zaboraviti neću što se odazvao ekipi koja u čast jednoga i jedinoga Kreše Ćosića djeluje pod kodnim imenom Z/11. Dobro znam kakvi vjetrovi pušu na estradi, zbog čega smo još 2016., odmah nakon Gallovog priloga u Slobodnoj Dalmaciji, završili pod povećalom. Spomenuti prilog: https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/…/kako-su-zadrani…
***
”ŽELIŠ LI NAJBRŽE OTKRITI TKO TI JE NEPRIJATELJ, USUDI SE OBJAVITI PJESMU ZA DOMAĆE TRŽIŠTE. U TOM SLUČAJU GORĆU ĆEŠ KAŠU KUŠATI OD ONE KOJU BI SPRAVIO OSNIVANJEM POLITIČKE STRANKE. JER AKO POSTOJI LJIGAVIJA ARENA OD POLITIČKE, TADA JE TO ESTRADNA.” – poznavatelj estrade nakon što sam objavio Kameni dom. Nitko si i ništa nemaš li neprijatelja, ustvrdio je onomad legendarni Bob Dylan.
-Valjda onda i nešto vrijedim jer u zadnja sam 24 sata primio više poruka nego ikad prije, čak i više nego onoga dana kad sam dao neopozivu ostavku na mjesto člana UO Znanstvene knjižnice, malo koje poruke tužne su i degutantne kao one tobožnje podrške između čijih redova vrišti ogovaračka narav. Pa ipak nebrojeno je više poruka iskrene podrške i izražavanja pukog oduševljenja. Elementarno neznanje i ograničenost manji su problem, pohlepa, zluradost i zavist veća, a kombinacija sveg navedenog razlog zbog čega cajke suvereno vladaju. U našem Zadru, lekcije o spletkarenjima, bezdušnoj vladavini mediokriteta i pukoj površnosti nigdje nećeš naučiti kao u glazbenoj areni. Kažu da je u Zagrebu još i gore. Nisam siguran- dodaje nam Branimir, napisao je nekako istovremeno i status na društvenim mrežama…
FB se nakrcao lajkovima.
-U što sam, dakle, siguran: Dobar je čovjek smetnja lošima. Kukavni, pak, čovjek svačiji je pijun i sjena vlastite bijede. Sjena saveznik je loših. Strah je odista pijani kormilar duše. Sjena straha porobila je mnoge koji se nikome ne žele zamjeriti. A baš ništa ne mrači prosudbu i istinu kao strah… i ništa te od doma udaljiti neće kao strah. O tome sam sve pojasnio u Divovima i Bunarima. S politikom ne želim imati veze, estradu zaobići ne mogu želim li doprijeti do ciljane publike koja će mome timu omogućiti pothvat koji je u sadašnjim okolnostima nemoguća misija. Riječ je pothvatu koji širi poruke nade i utjehe ukazujući na empatiju kao silnicu dostojnu duševne bonace. Mali korak prema tome pothvatu biti će spot za Kameni brod, čija je pretprodukcija u tijeku. Budimo realni, spot je nužnost. Skladba ne može zaživjeti podjeliš li je sa svojim fb prijateljima. Ne znaju li ljudi da postoji, ne mogu do nje doprijeti, a na usmenu predaju u Zadru računati ne mogu. Svjestan sam klime mentaliteta. (PL)
Evo i linka: https://youtu.be/VXQMPGgR1aU?si=uODn9pH_dYaGd1dZ
Glazba: Branimir Čakić, Renato Babić & Ivan Ivić Stihovi: Branimir Čakić & Ivan Grancarić Glavni vokal: Tomislav Bralić Pomoćni vokali: Renato Babić & Ivan Grancarić Gitare & mandolina: Renato Babić Wurlitzer, mellotron guitar, aranžmani za gudače: Ivan Ivić Bas gitara: Nenad Kačavenda Bubnjevi: Miroslav Troskot Aranžman: Ivan Ivić, Renato Babić & Branimir Čakić Produkcija, miks i master: Ivan Grancarić…
