Iako se od gradskih vijećnika Nezavisne liste Enija Meštrovića može čuti kako idu u osnivanje stranke za parlamentarne izbore, Meštrović se oko ove odluke očito još uvijek premišlja. Naime, na pitanje osniva li stranku i kada bi je javnosti predstavio, odgovara:
– Kada kažu kojeg su datuma izbori, vidjet ću što ću. Zasad neću.
Meštrović očito procjenjuje svoj trenutni rejting, ali i mogući broj glasova koji bi dobio za ulazak u parlament, osobito nakon negativnih komentara na svoj rad posljednjih mjeseci. Naime, mnogi ga osuđuju upravo zbog zahtjeva što ih je postavio Gradu da bi zauzvrat njegova lista od sedam vijećnika podržala proračun. Podsjetimo, Meštrovićevi amandmani na proračun bili su presudni za odluku o obustavi proračuna budući da su bili nezakoniti zbog svojega izvora financiranja.
U jednom od dva Meštrovićeva amandmana dio javnosti vidio je samo njegov inat, odnosno bildanje ega, s obzirom da je od Grada tražio izgradnju – krematorija. U Zadru i općenito tradicionalnoj dalmatinskoj sredini rijetko tko za svojega pokojnika traži kremiranje, pa je i dio gradskih vijećnika u tom zahtjevu vidio samo Meštrovićev kapric.
Je li mu popularnost pala ili mu se ipak isplati izići na izbore, Meštrović bi lako mogao provjeriti osivanjem stranke i ulaskom u utrku za Sabor. Međutim, i on zna da je jedno formirati listu za Gradsko vijeće, a drugo onu za za parlament, i jedno je voditi lokalnu kampanju u obliku svojega aliasa Ričarda, a drugo onu za saborskog zastupnika.
Može li zapravo Enio u ozbiljnu kampanju za Sabor bez uličnih performansa, odnosno bi li glumljenje Isusa, neandertalca, brodolomca i čistača cipela u nacionalnoj kampanji imalo učinke poput ovih za lokalne izbore? Možda i sam Enio još traži odgovor na ovo pitanje jer lokalna kampanja mačji je kašalj u odnosu na nacionalnu. Tu ne prolazi čišćenje cipela građanima ili ustajanje iz mrtvačkog kovčega. No, Enio je već jednom bio senzacija lokalnih izbora, možda sada traži recept da s Ričardom uđe i u Sabor.
Živi bili pa vidjeli!