DIREKTORI GIMNAZIJE Kako su braća Appendini došli u Zadar i ostavili duboki trag u hrvatskoj kulturi

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Kopajući po starim novinama slučajno sam i srećom naletio na nečiji zapis o braći Urbanu i Francescu Appendini, Talijanima rođenim u okolici Torina, koji su u domovini školovani pa kao mladi visokoobrazovani ljudi veći dio svojih života i rada proveli u Hrvatskoj. Bila bi to još jedna obična priča, kakvih je mnogo, da braća Appendini nisu doista bili posebni, primjeri kako bi se sve slične osobe svugdje trebale ponašati. Urbano Appendini (Poirino,1777.- Zadar,1835.) iz Italije je prvo došao u Dubrovnik gdje je 22 godine bio profesor matematike i filozofije te direktor svih gimnazija u Dalmaciji. Već tada se dokazao kao veliki prijatelj Hrvata proučavajući našu povijest i pišući knjige o našim znamenitim ljudima. Najpoznatije mu je djelo “Vite degli uomini illustri della Dalmazia”(Životi slavnih ljudi Dalmacije). Iz Dubrovnika je došao u Zadar i tu do smrti, doslovce do zadnjeg dana života, bio direktor gimnazije (liceja). Istoga dana kad je umro (u Zadru je ukopan), na mjestu direktora zamijenio ga je njegov brat Francesco Appendini (Poirino, 1768. – Zadar, 1887.). Zanimljivo je da je te godine umro i prvi kirurg u zadarskoj bolnici, Vinko Ergovac. Francesco je, živeći kao i brat prvo u Dubrovniku, bio profesor povijesti i filozofije. Tamo je dobro svladao naš jezik, za kojeg je tvrdio kako je najljepši od svih jezika. Proučavao je dubrovačku prošlost i književnost i pisao o tome. Napisao je i knjigu o povijesti Zadra. Najvažnije mu je djelo gramatika ilirskog jezika, koju je počeo u Dubrovniku, a dovršio u Zadru.

Zdravi i zadovoljni bili.