STO GODINA O najvećem čakavskom pjesniku našeg vremena koji je velikog Jesenjina prepjevao „po brašku i po brošku“

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Sutra, 9. Siječnja, stogodišnjica je kako je u Selcima na Braču rođen Zlatan Jakšić, starijim Zadranima poznat kao profesor na tada Filozofskom fakultetu u Zadru, na kojem je predavao 30 godina. U povodu te obljetnice crtica s natuknicom njegove bogate životne i stvaralačke posebnosti. Godine 1959. na zadarskom fakultetu doktorirao je na Jesenjinu, a odlaskom u mirovinu 1989. PRVI JE U NAS objavio zbirku Jesenjinovih pjesama prevedenih i prepjevanjem prilagođenih čakavštini, točnije selskome idiomu. Knjiga  je naslovljena “Jesenjin po brašku i po brošku”. Uz manji doprinos također čakavskog pjesnika Đure Žuljevića, Jakšić je preveo 20 Jesenjinovih pjesama. Knjiga je objavljena u Beogradu u biblioteci “Broški libar”. Zlatan Jakšić (Selca, 9.1.1924.- Zadar, 17.3.2007.) bio je najveći čakavski pjesnik našeg vremena, poseban po tomu što ni jednu svoju pjesmu nije čitao, nego svaku recitirao. U rodnim Selcima uvažavan je kao pjesnički bog. PRVI OVJENČAN MASLINOVIM VIJENCEM (poeta oliveatus). Na ZIDU OD POEZIJE na selačkoj

Pjaci njegov je četverostih na prvome počasnom mjestu, a na njegovoj rodnoj kući mještani su 2008. uklesali njegov tekst: Promislimo evo danas/ ki na križu umri za nas/ Našem Zlatanu G.S., čime su mu zahvalili kao velikom vjerniku i redovitom sudioniku i pjevaču u selačkim procesijama. U Zadru se Zlatan Jakšić, osim profesorstva na fakultetu, isticao kao animator drugim pjesnicima na čakavštini i sve se u čakavskom pjesništvu u našem gradu toga doba oko njega vrtilo te su i objavljene dvije zbirke te poezije, u dobrom dijelu njegovom zaslugom. Zlatan Jakšić je veći dio svoga života proveo u našem gradu te je svakako zaslužni Zadranin kojeg ne smijemo zaboraviti.

Zdravi i zadovoljni bili.