Želja za remećenjem uspostavljenog političkog poretka snažan je motiv za dijeljenje teorija zavjere, pokazuje novo istraživanje, bez obzira na to vjeruje li u tu teoriju onaj koji ju dijeli. Istraživači čak imaju izraz za ovu glad za sabotažom, a on glasi: “Potreba za kaosom.”
Iako svi do određene mjere razmišljamo o zavjerama, neka od tih uvjerenja mogu postati opasna. Sve veće širenje i moć dezinformacija na internetu, stvorilo je snažnu motivaciju za istraživanje psihologije koja stoji iza razmišljanja o zavjerama.
Proširujući prethodno istraživanje, politologinja Sveučilišta Carleton Christina Farhart i kolege ispitali su 3336 pojedinaca u SAD-u, ravnomjerno podijeljenih na svakoj strani političkog spektra. Postavljali su pitanja kako bi ispitali je li vjerojatnije da će ispitanici dijeliti teorije zavjere zato što im vjeruju, da uzbune ili zbog potrebe za kaosom, piše Science Alert.
Kao i u prošlim istraživanjima, Farhar i tim su otkrili da je vjerovanje u teoriju zavjeru najjači faktor koji određuje je li osoba voljna širiti dezinformacije putem društvenih mreža. Često ta uvjerenja proizlaze iz legitimnih i nezadovoljenih briga s kojima se ljudi bore u svakodnevnom životu.
Iznenađujuće, novi podaci ne podupiru hipotezu da promicatelji teorija zavjere “oglašavaju uzbunu” kako bi ojačali potporu protiv percipiranog protivnika. To bi značilo da su dionici zavjere motivirani podržati kulturnu skupinu s kojom se najviše identificiraju.
Umjesto toga, potreba za kaosom bila je jači motivator za širenje teorije zavjere. Ovo sugerira dublju složenost od “navijanja za vlastiti tim”.
“Dok neki pojedinci dijele teoriju zavjere isključivo kako bi osporavali političke suparnike, drugi to čine kako bi izazvali cijeli politički sustav”, rekli su istraživači Ericu W. Dolanu za Psypost.
Budući da je istraživanje opservacijsko i temeljeno na odgovorima koje su sami prijavili, tim ne može pripisati motivaciju izravno činu dijeljenja. No, uzeli su u obzir mnoštvo čimbenika koji bi mogli utjecati na rezultate, uključujući koliko su ispitanici politički angažirani, njihovu sklonost povjerenju te njihovu dob, spol, prihode i etničku pripadnost.
Ali, ni ta motivacija za dijeljenjem teorija zavjera ne zahtijeva nužno vjerovanje u samu zavjeru. Umjesto toga, čini se da se tragači za kaosom osjećaju potrebu za dijeljenjem dezinformacija, bilo kao napad na ustanovu koja im ne odgovara, ili samo da bi ublažili dosadu.
To je u skladu s prethodnim studijama koje sugeriraju da ljudi koji se osjećaju financijski ili socijalno nesigurno imaju veću vjerojatnost da vjeruju u teorije zavjera. To bi također objasnilo zašto postoji porast razmišljanja o zavjerama tijekom razdoblja krize, naročito dok se ljudi suočavaju s financijskim poteškoćama i zdravstvenim nesigurnostima.
Prethodno istraživanje također je potvrdilo da zavaravanje nekog drugog može pružiti trenutni osjećaj kontrole koji obožavateljima teorija zavjera može nedostajati u drugim sferama života.
S obzirom na sve veći stres s kojim se svi suočavamo u svakodnevnom životu, novi rezultati vjerojatno ne bi trebali biti iznenađenje. Građani su, primjerice, suočeni s rastućim troškovima života, pogoršanjem općeg zdravlja, povećanom financijskom nesigurnošću i lošijim obrazovnim rezultatima, sve je više prirodnih katastrofa i dolazi do porasta smrtnosti.
“Naša otkrića pružaju snažne dokaze koji upućuju na to da su pojedinci voljni dijeliti teorije zavjere na društvenim mrežama ne samo kako bi ojačali postojeća uvjerenja, već i kako bi mobilizirali druge protiv cijelog političkog sustava”, zaključuju Farhar i kolege u svom radu, prenosi N1.
