Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Našem sugrađaninu, pokojnom Vojislavu Matulini zahvalni smo za originalni nekrolog hrvatskom (i šire) lknjiževnom velikanu Miroslavu Krleži, uvijek privrženom Zadru, njegovom branitelju i pomagaču u delikatnim stanjima. Kad je Krleža 198. napustio ovaj svijet, među mnogim nekrolozima uvrstio se i Vojislav Matulina. Kako je njegov nekrolog poseban, prenosimo vam ga:
Njegove ZASTAVE spuštene su na pola koplja
I sunce se skrilo iza Gričkog brijega
Dok zadnja sunčeva zraka
Grli njegovu zemlju
I grobove mrtvih predaka
Na Mirogoju hladna tišina bez šuma
Ugasila se zauvijek vatra
Rasplamsanog uma.
U njegovom hramu suše se mokra pera
Ali njegova vjera
U moć pisane riječi, kao rijeka će teći
Kroz krvotok, kroz mozak, kroz srce čovjeka.
I ta rijeka
Na kojoj te stari Haron čeka kod svoga čuna
Da te preveze preko STIKS-a rijeke
Jer završio si slavno dane svojih OBRAČUNA.
Spavaj, spavaj u zemlji koja te grli
Ko majčine ruke meke.
Vojislav Matulina rođen je 1917. godine. Živio je u Zadru i bio zaposlen u tada JTP (danas Tankerska plovidba). Kvalitetan i plodan pjesnik najviše je objavljivao u zadarskim novinama. Smatrali su ga osobenjakom. Iako korijenski i rodom Silbljanin, predstavljao se kao Saljanin, a njegova „zanoktica“ s legendarnim čelnikom Tankerske Ivanom Pašom i danas se prepričava i mnoge nasmijava. Paša je bio perfekcionist, a Vojislav se nije mogao riješiti kašnjenja na posao, što je Paši smetalo pa kad mu je “prekipjelo” rekao mu je: “Prestat ćeš ti kasniti, ili se ja Paša više neću zvati”, na što mu je Vojislav odgovorio: “Onda promijenite prezime”.
Zdravi i zadovoljni bili.