ALEKSANDRIDA Zahvaljujući Mariji Ani Dürrigl saznali smo da su Zadrani još u nečemu povijesni prvaci

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Čudesan je naš lijepi Zadar od Bogova ZA DAR dat. Jedinstven po mnogočemu. Ne tvrdim to zato što ga, kao i mnogi od vas, volim, nego jer je u gotovo tri tisućljeća postojanja (Iam erat) u nevjerojatno velikom broju slučajeva bio prvi – ispred svih, čak i ispred velikih europskih gradova. Ako samo prelistate trilogiju Romana Meštrovića (Zadar kao predziđe Zapada, U Zadar putevi vode, Zadar od sumraka do mraka) vidjet ćete kako je naš grad u rekreaciji i sportu, kulturi, prosvjeti, književnosti i drugom u stotinjak primjera ispred svih u Hrvata i u Hrvatskoj, a ponegdje i u puno širem području. Lijepo je i pohvalno kad mi domaćini o tome pišemo, a još pohvalnije i vrijednije kad to drugi iznose. Tako, zahvaljujući Zadru, Hrvati su imali Sveto pismo na materinjem jeziku kad i najrazvijeniji europski katolički narodi. Pobrinula se taj veliki zadarski primat dokazati gospođa Marija Ana Durrigl, najveća hrvatska stručnjakinja za aleksandrologiju, djelatnica Staroslavenskog instituta u Zagrebu. Pojašnjavajući o jednoj inačici srednjovjekovnog romana o Aleksandru Velikom (Aleksandrida), dr.sc. Durrigl kazala je, da je još 1389. zadarski trgovac Damjan Martinov (u to doba nije bilo prezimena nego su se davala po ocu ili po mjestu življenja) prvi u nas i šire posjedovao roman o Aleksandru Velikom na slavenskom jeziku. Uz to, gospođa Durrigl kaže i kako je Damjan Martinov još ranije, 1380., imao i jednu Bibliju na slavenskom jeziku, pa su Zadrani, time i Hrvati, poznavali Sveto pismo prije mnogih drugih. Za ove prekrasne spoznaje hvala našem dalekom pretku Damjanu Martinovu i posebice prof.dr.sc. Mariji Ani Durrigl, koja je to dokazala i obznanila.

Zdravi i zadovoljni bili.