PRAZNA VREĆA DAROVA Zašto se gradonačelnik na kolegiju pohvalio starim kolektivnim ugovorima? Sindikat Liburnije: Mi ne znamo o čemu on priča!

Kolektivni ugovori, povećanje plaća, smanjenje poreza, nove investicije, jačanje gospodarstva, pozitivno poslovno okruženje – ovu vreću darova predstavio je zadarski gradonačelnik Branko Dukić na svom zadnjem kolegiju uoči sjednice Gradskog vijeća.

No, više od povećanja plaća i smanjenja porezne stope odjeknula je vijest o potpisivanju kolektivnih ugovora sa sindikatima gradskih tvrtki kojim bi se radnicima osigurali bolji materijalni uvjeti. Međutim, u Dukićevoj objavi ove velike vijesti skrivena je jedna “kvaka”, a to je da je riječ o starim stvarima, toliko starim da su neki kolektivni ugovori potpisani još u srpnju ove godine.

Uoči izglasavanja proračuna i parlamentarnih izbora zadarski gradonačelnik kiti se, očito, događajima koji veze s aktualnošću nemaju, mada je jasno o čemu je riječ – oporbu treba udobrovoljiti za izglasavanje proračuna, a tisuće radnika gradskih tvrtki za glas – HDZ-u. Time bi Dukić i sebi i stranci osigurao dobru startnu poziciju za novi proračun i superizbornu 2024. godinu jer centrali HDZ-a u ovom trenutku ne treba vijest o zadarskoj blokadi proračuna ili štrajku nezadovoljnih radnika komunalnih poduzeća.

Dukić je stoga napravio dvije stvari: pred medije je stavio stare kolektivne ugovore sa sindikatima, a s radnicima Čistoće brzopotezno potpisao novi za kojega su pripreme trajale – godinu dana. Da je htio, gradonačelnik ga je mogao potpisati ranije, ali kako mu uoči proračunske sjednice gori pod nogama jer ništa ne ide kako je zamišljeno, potpisan je sada.

Naime, kako stoji na stranicama Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske, kolektivni ugovor s upravom Čistoće potpisan je 6. studenog, i to “nakon dugotrajnih pregovora koji su započeli još u studenom prošle godine”. Radnici su se pohvalili kako su kolektivnim ugovorom sklopljenim na četiri godine “znatno poboljšana materijalna prava radnika”, no nitko nije spomenuo zašto ugovor nije potpisan ranije s obzirom da je riječ o poduzeću s vrlo teškom kadrovskom situacijom u kojoj, zbog težine posla i malih plaća, već godinama ne mogu osigurati dovoljan broj radnika.

Nadalje, mnogo ranije, 4. srpnja, potpisan je ugovor sa sindikatom Liburnije, a u rujnu i sa sindikatom Nasada. Iako se gradonačelnik hvali kako će i ovi radnici dobiti povišice, prešućen je podatak da je ovo Nasadima – prvi kolektivni ugovor u povijesti!

Djelatnici koji rade jedan od najmučnijih poslova na svijetu – oblače i ukapaju mrtve – ove su godine prvi put od Grada dobili ugovor. Posao im je toliko neprivlačan i težak da firma već godinama objavljuje oglase za zapošljavanje grobara, no ne mogu popuniti potrebnu kvotu jer mnogi koji se prijave, već nakon nekoliko dana rada, bježe glavom bez obzira.

– Dana 29. rujna potpisan je prvi kolektivni ugovor od osnutka tvrtke za radnike Nasada Zadar, objavljeno je na njihovoj službenoj stranici, a zašto je to tek prvi ovakav dokument za bolja prava radnika, samo gradonačelnik zna.

U nekim gradskim poduzećima stoga se čudom čude Dukićevoj svečanoj objavi potpisanih kolektivnih ugovora, pa tako predsjednik zadarske podružnice Sindikata prometa i veza RH, Darko Vukić, o gradonačelnikovoj izjavi na kolegiju kaže kako “nema pojma što je on to izjavio”.

– Mi ne znamo o čemu on priča i ne razumijem što je time htio reći, valjda to da su potpisani kolektivni ugovori sa svim gradskim firmama jer ništa novo u Liburniji nije potpisano, niti se razgovara o ičemu novom. To su stare stvari, nije mi jasno o čemu se radi, kazao nam je Vukić kojega smo nazvali provjeravajući da nije možda riječ o nekom novom kolektivnom ugovoru Liburnije.

Nažalost, nije. Dukić se “okitio” starim perjem kako bi izbjegao teret odgovornosti za neizvjesnu situaciju s proračunom, ali i uoči velike izborne godine. Naime, HDZ sebi ne može dozvoliti ulazak u predizbornu kampanju u 9. jedinici s blokiranim zadarskim proračunom i tehničkom mjerom financiranja samo nužnih izdataka, odnosno funkcioniranjem Grada “na aparatima”. S te je strane dijelom i razumljiva Dukićeva uživljenost u ulogu Djeda Božićnjaka koji kolektivnim ugovorima spašava radnike gradskih tvrtki, iako je, kao u slučaju Nasada, to učinio nakon osam godina svojega mandata.

Jer, grobari su i prije imali bijedne plaće, a ako je itko za njih znao, znao je zadarski gradonačelnik.