Pogledajte koji gradovi u Hrvatskoj skupljaju otpad po zakonu, a koji za to baš i ne mare

Gospodarenje otpadom u Hrvatskoj se najčešće spominje i promatra kroz optiku glavnoga grada zbog višedesetljetnih problema s odlagalištem na Jakuševcu. Ondje su se u posljednjih dvadesetak dana dogodila dva velika urušavanja, a u drugom, ovoga ponedjeljka, bilo je i ozlijeđenih radnika. Jedan je teško stradao i u bolnici mu je amputirana ruka pa je i šira javnost ponovno bila fokusirana na problem zagrebačkog “smeća”.

No, je li tako i drugdje u Hrvatskoj, prijeti li još nekom gradu jakuševečki scenarij te kako stojimo s odvajanjem i recikliranjem otpada? Stručnjak za ta pitanja, potpredsjednik Hrvatske udruge za odlaganje otpada (HUGO) Danko Fundurulja, smatra da u Hrvatskoj stanje nije loše, piše N1.

Tri županije “kažnjene” jer skupljaju otpad po zakonu

“Stanje bih ocijenio kao srednje dobro, iako smo daleko od postizanja ciljeva koje propisuje Zakon o gospodarenju otpadom. Lani je odvojeno skupljeno 46 posto otpada, a 2010. samo 14 posto. Međutim, nije cilj odvojeno skupljanje, nego recikliranje otpada pa je od navedene odvojeno skupljene količine reciklirano 34 posto što je daleko od cilja za 2020. koji je iznosio 50 posto, a u 2025. cilj je 55 posto recikliranja. U 2035. godini smjet će biti odloženo samo 10 posto ukupno nastale količine otpada, a što nikako nije moguće bez izgrađenih građevina za energetsku oporabu. Ukratko, odlažemo 56 posto otpada, 34 posto oporabljujemo, a 10 posto se obrađuje na druge načine”, iznio je podatke Fundurulja.

On ističe da se propisi o neobrađenom otpadu poštuju samo u tri županije koje su izgradile centre za obradu miješanog komunalnog otpada – Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Šibensko-kninskoj, dok je centar u Zadarskoj županiji u probnom radu. Pritom upozorava na apsurdnu situaciju.

“Spomenute županije koje poštuju zakon i obrađuju otpad “kažnjene” su jer njihovi građani plaćaju puno više cijene na računima nego županije koje se ne pridržavaju zakona i samo odlažu neobrađeni otpad. Razlog tomu je da ne postoji izgrađena infrastruktura za obradu otpada u cijelom nizu županija.

Uzorni su Krk, Prelog, Osijek, Međimurska županija…

Hrvatska je Strategiju gospodarenja otpadom donijela još 2005. godine polazeći od toga da je neodgovorno gospodarenje otpadom najveći problem zaštite okoliša u Hrvatskoj. Količina otpada stalno raste no taj rast ne prati izgradnja potrebne infrastrukture, a i propisi gospodarenja otpadom ne provode se posvuda jednako. Fundurulja nam nabraja gradove i županije kojisu uzorni u gospodarenju otpadom i odvojenom prikupljanju otpada, ali i one gdje su problemi najveći.

“Krk je među prvima ispunio ciljeve, a isto je i s Prelogom u Međimurskoj županiji. Treba pohvaliti i Osijek – jer velikim gradovima je teško ispuniti ciljeve – te Viroviticu i Bjelovar. Što se tiče županija, ciljeve su ispunile jedino Međimurska (55 posto) i Koprivničko-križevačka (50 posto) dok je Varaždinska županija blizu (47 posto). Najlošija situacija je u Ličko-senjskoj, Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji koje ne premašuju 25 posto odvojeno prikupljenog otpada”, kaže.

Uz spomenuta tri izgrađena regionalna centra za gospodarenje otpadom – u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Šibensko-kninskoj županiji te onog u Zadarskoj županiji koji je u probnom radu, grade se i centri u Dubrovačko-neretvanskoj i Karlovačkoj županiji te u Piškornici kod Koprivnice koji će opsluživati 110 općina i gradova iz četiri županije sjeverozapadne Hrvatske. Centar u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Lećevica, većim dijelom je izgrađen, a za dva centra u Slavoniji – Šagolje i Orlovnjak – natječaj za izgradnju trebao biti raspisan do sredine iduće godine.

“Zagrebu je ostala jedino lokacija u Resniku”

Fundurulja kaže da ostaje nejasna situacija jedino sa zagrebačkim Centrom za gospodarenje otpadom koji je predviđen u Resniku. Ovih dana, nakon incidenata na Jakuševcu, gradonačelnik Tomislav Tomašević kazao je da bi gradnja centra u Resniku CGO u Resniku pet do deset godina. S obzirom na situaciju s Jakuševcem, mnogi smatraju da je taj rok predug, Fundurulja ga smatra realnim.

“Rok izgradnje do sada izgrađenih centara bio je oko pet godina, a izrada dokumentacije također je trajala oko pet godina”, kaže.

Što se same lokacije tiče, napominje da idealnog rješenja nema.

“Lokacija u Resniku jedina je koja je ostala. Tko god predlaže izbor nove lokacije, vraća stvar najmanje tri godine unatrag pa kad se doda vijeme za izradu tehničke dokumentacije i za samu izgradnju centra, jasno je da od zakonom propisanog gospodarenja otpadom sljedećih 13 ili više godina u Zagrebu ne bi bilo ništa.”

“Na Jakuševcu se dogodilo isto što i u Sarajevu 1977.”

Na pitanje što se, po njegovom mišljenju, dogodilo na odlagalištu Jakuševec prošloga ponedjeljka, Funudrulja kaže da to vjerojatno nije bio odron.

“Vjerojatno se radilo o eksplozija metana u dubini odlagališta gdje nije izveden sustav otplinjavanja. Isto se dogodilo i u Sarajevu 1977. godine kada je eksplozija metana izazvala pomicanje odlagališta smještenog u udolini za čitav jedan kilometar. Takvih je eksplozija već bilo na odlagalištima u svijetu i ovo što se dogodilo u Zagrebu ne bi bila iznimka.”

Fundurulju smo pitali koliko odlagalište Prudine-Jakuševec, gdje je odlaganje otpada započelo 1965. godine i vremenom je slovilo za najveći neuređeni deponij u jugoistočnoj Europi, ima još kapaciteta za prihvat otpada.

“U slučaju zatvaranja Jakuševca, Grad Zagreb nema gdje odložiti otpad. Tamo je preostala još samo jedna ploha za odlaganje, tako da kapaciteti postoje i jedino je pitanje jesu li dovoljni do izgradnje i ostvarivanja cjelokupnog sustava gospodarenja otpadom Grada Zagreba”, kaže.

Nisu sva poput Jakuševca, ima jako dobrih odlagališta

Jakuševčani su zbog dvaju incidenata u manje od mjesec dana najavili prosvjed, a prosvjedima od ranije prijete i žitelji Resnika koji ne žele budući Centar za gospodarenje otpadom Grada Zagreba na svom području. Lokalno stanovništvo u pravilu se buni zbog takvih odlagališta otpada. Fundurulja ističe da ona nemaju negativnih utjecaja na okoliš ako se njihova tehnologija vodi ispravno pa navodi nekoliko dobrih primjera.

“Dobar primjer je odlagalište grada Bjelovara, Doline, prvo izgrađeno s donjim brtvenim slojem i otplinjavanjem još 1998. godine. Takvo je i odlagalište Velike Gorice koje ima baklju i uređaj za obradu procjednih voda kao i odlagalište Ilovac kod Karlovca, gdje se iz odlagališnog plina proizvodi električna energija. Također postoji cijeli niz odlagališta koja su sanirana i zatvorena, a danas je aktivno samo 80 odlagališta od ukupno 316 koliko ih je bilo prije 25 godina”, kazao je.

Na koncu, Fundurulja kaže da u Hrvatskoj vrlo sporo napreduje osvješćivanje činjenice da je otpad strateški resurs, a u prilog tomu ističe da je ovdje prvi Zakon o otpadu donesen 1995. godine, dok su razvijene zemlje takve zakone donosile početkom 1970-ih.