NAŠ ČOVIK Jeste li čuli za velikana s malog Žmana? Smislio je verbotonalnu metodu za rehabilitaciju gluhonijemih

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Kad je u Parizu 2018., u 85. godini života, umro Vinko Aldo Gladić (Žman 10. 10. 1934. – Pariz 1. 5. 2018.), njegov odlazak zabilježen je u sredstvima javnog priopćavanja diljem gotovo cijeloga svijeta. Ponosila se time cijela Hrvatska, a njegov rodni Žman posebice. Ovaj profesor hrvatskog jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1962. i tamo 1974. magistrirao temom “Neophodni uvjeti za razvoj dobrog govora” čime je krenula njegova znanstvena karijera na području verbotonalne rehabilitacije. Od 1967. razvijao ju je i primjenjivao u inozemstvu: Belgija, Francuska, Italija i opet Francuska. Ovaj zadarski bodul tvorac je verbotonalne metode za rehabilitaciju gluhonijeme djece i odraslih, autor knjiga s tog područja “Fonetički grafizam” i “Prsti čitaju” prevedenih na devet svjetskih jezika. Svestranost je bila istaknuta vrlina Vinka Alda Gladića pa je bio i jezikoslovac, fonetičar, pjesnik i pripovjedač. Bavio se indoeuropsko-hrvatskom jezičnom problematikom, a i napisao je prozne crtice “Operativno područje moga blagovanja” (Zadar, 1978.), “Iglišće i puti naokolo” (Zadar, 1982.), “Bruncho-Krug” Miroir oblique (Pariz, 1975.), a posthumno mu je u Zagrebu 2021. objavljena knjiga „Polusvjetla i smamnosti”. Od početka do kraja života bio je veliki domoljub i borac za hrvatsku stvar i 1954. je s Vlatkom Smoljanom, Milom Klarićem, Krunoslavom Mašinom i Duškom Kučinom proslavljao obljetnicu prvog spomena hrvatskog imena iz isprave kneza Trpimira, pa iako time nikoga nisu vrijeđali imali su dugo problema s tadašnjom vlasti. Postoji fotografija na kojoj su snimljeni na humku rimskog foruma kod sv. Donata i sv. Stošije. Veliki čovjek s malog Žmana.

Zdravi i zadovoljni bili.