ČOVJEK I(LI) HRVAT Tako je govorio Montesquieu ili o velikom čovjeku iz Jagodine koji je volio Zadar
Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Da parafraziram slavnog Montesquieua: Prvo sam čovjek, pa onda Hrvat! Tako nas je učio ovaj veliki mislilac, tvorac teorije o podjeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku – teorije na kojoj počiva građanska demokracija i uopće naša europska politička civilizacija.
Iako sa zakašnjenjem (opravdanim jer kolumnu na Anteni prije nisam imao), želim vas upoznati s izuzetnom osobom iz druge države, čovjekom u kojeg bi se trebali svi ljudi ugledati. Jer on je građanin svijeta, gospodin finog kova, neopterećen s ičim, a prema svemu i svakome uviđavan. Sportski prijatelj svima koji su to s njim htjeli biti. Generacijama zadarskih atletičara i meni također. Književnik i najistaknutiji povjesničar atletike na prostorima bivše države. Član međunarodne udruge atletskih statističara i međunarodni atletski sudac. Autor više knjiga od kojih je svaku nama u Zadar gratis poslao. Dugogodišnji dopisnik zagrebačkih Sportskih novosti i odličan poznavatelj hrvatske atletike te je kao takav bio član Hrvatskog društva za povijest sporta u Zagrebu. Ničim opterećen čak je objavio brošuru o atletskim prvacima bivše Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Prijatelj Zadra i mnogih zadarskih i hrvatskih atletičara.
– Zadar je po svemu fenomen. Ne samo po nevjerojatnim atletskim rezultatima, a uvijek u nepodobnim uvjetima, već i po ljepoti grada i dobroti ljudi. Uvijek sam rado u Zadar dolazio i uvijek su me moji zadarski sportski prijatelji lijepo dočekali – govorio je.
Crtica je ovo u Ljubiši Gajiću Gaji iz Jagodine (Srbija), koji je, nažalost, ovaj svijet napustio prošle godine u 66. godini života (na našoj fotografiji snimljen u društvu legendarne atletičarke Milke Babović). Čast mi je što smo bili sportski prijatelji.
Zdravi i zadovoljni bili