BOŽIĆNO PISMO Ako tražite smisao Božića, naći ćete ga u pismu što ga je majci napisao Ivo Mašina

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Blagoslovljeni vam božićni blagdani svima koji do njih držite. Einstein reče kako je Bog harmonija svega što postoji, a Einsteinu treba vjerovati. U blagdanu smo kad je Mali Bog rođen, našim katoličkim blagdanom, uz koji trebamo poštivati i pravoslavni, koji je po drugačijem kalendaru, kao i sva drugačija vjerovanja, jer Bog je jedan, a vjerovanja u njega različita. Volimo svoje, poštujmo tuđe! Božić je poslije Uskrsa najveći kršćanski blagdan, što je opće poznato, a mnogima i povijest božićna.

Ipak, evo crtice o Božiću u nas. U davna vremena Božić je toliko uvažavan da se nova godina računala od njega. Dakle, ne od 1. siječnja, nego od Božića. Jedan od dokaza tomu je i zapis u jednoj od najljepših božićnih pjesama “na tom mladom letu veselimo se, mladoga Kralja mi molimo”. Mlado leto je stari naziv na novu godinu. Tek 1691. Crkva je prihvatila računanje nove godine od 1. siječnja. Uz Božić tradicionalno je i kićenje božićnog drvca, što je prvo počelo u Latviji 1510., a kod nas 1850. Taj veliki blagdan trebalo bi nam svima biti dozvoljeno slaviti u slobodi, a nije tako. Evo kako ga je slavio u zagrebačkom zatvoru 1954. naš poznati vjernik i stradalnik Ivo Mašina (1927.-1961.). Napisao je u zatvoru svojoj majci Božićno pismo, koje me više dojmilo čak i od kultnog Pisma majci Sergeja Jesenjina. Sljedeće godine bit će 30. obljetnica kako je na kući Iva Mašine u Preku postavljena spomen ploča kao trajno sjećanje na njega, a ove je godine peta obljetnica kako je prva katolička osnovna škola u našoj županiji nazvana njegovim imenom. Pismo Iva Mašine je poduže pa ovdje prenosim samo njegove dijelove.

– Draga moja majčice, pišem Ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me nema, da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam veliki, zlatni bor i jasle za Maloga Isusa… Križ je moj sladak i breme je moje lako, tako lako da ga ja i ne osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdanje u kliktanje, suze vaše u smjehove…Tu sam, u tinelu, kraj bora i pjevam. Gore svjećice na boru i odsjaj njihov u Tvojim očima… Doći će Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao. Tvoj Ivo

Zdravi i zadovoljni bili