SVI BI BILI SUCI Suđenje Kalmeti nije ni počelo, a već mu neki presuđuju; boje se njegove kandidature za gradonačelnika!?
Sudeći po nekim medijskim objavama i likujućim izjavama pojedinih političara efemernog značenja, Božidaru Kalmeti u četvrtak suđenje ne počinje nego – završava. I to osuđujućom presudom.
U najavama, dakle, suđenja koje iznova kreće u četvrtak, 23. studenog, neki su se raspisali i raspričali s toliko neskrivene zluradosti da su potpuno prejudicirali epilog optužbi koje je prvostupanjski sud prije četiri godine već bio odbacio te je proglasio čovjeka nevinim. Suđenje se u četvrtak ponavlja jer je u međuvremenu došlo do nekih obrata u tvrdnjama pojedinaca o čemu je hrvatska javnost upoznata. No, kada je 2019. sud donio oslobađajuću prvostupanjsku presudu, tim medijskim i političkim nezadovoljnicima sutkinja je odgovorila kako je suđenje provedeno na temelju dokaza i činjenica, a ne nečijih očekivanja. Tako će biti i sada – suđenje će se odvijati na temelju činjenica, dokaza, svjedočenja i njihove vjerodostojnosti. Koliko god netko likovao u priželjkivanju da će se Kalmetin lik i djelo urušiti ovim ponovnim suđenjem, te silne želje neće potaknuti suce da sude na temelju njihovih očekivanja i lijepih želja.
Svi mi znamo da jedino nadležni sud i to u konačnom stupnju odlučivanja, donosi pravorijek o nečijoj krivnji. Ali, unatoč toj civilizacijskoj očiglednosti, toliko je medijskih i političkih likova koji uvijek i sustavno sude ljudima i osuđuju ih prije nego što suđenje i započne. Taj sociopsihološki (već i patološki) fenomen je toliko uznapredovao da zapravo nekima nije uopće bitno što je sud presudio jer – oni su suci i oni presuđuju. Ti mentalni sklopovi funkcioniraju po banalnom ključu: ako sud primjerice osudi Kalmetu, onda će to biti vrhunski poriv za njihov verbalni spektakl o njegovoj dokazanoj korumpiranosti, a ako ga pak oslobodi – e, to će onda biti dokaz da su sudovi korumpirani, da su politički ovisni ili potkupljivi. Kako god okreneš, ti mediji i političari – po uzoru na druga Tita – «priznaju samo sud svoje partije». Njihova je lozinka: «Je… sud koji ne sudi po mom ukusu».
Opće je poznato da je sud u ovom predmetu nakon duge i iscrpne provedbe svih procesnih radnji 2019. ustvrdio da nema osnove za osuđujuću presudu Božidaru Kalmeti. Dakle, sud je u supstancijalnom smislu donio takvu prvostupanjsku odluku. U međuvremenu je došlo do promjene iskaza jednog čovjeka i sud je to uvažio pa ponavlja postupak. Sud će na koncu reći svoje. I to je to.
Međutim, ova navada javnog osuđivanja pojedinca putem medija (uz korištenje različitih narativnih strategija) prije nego što je suđenje i počelo, zapravo govori o tome koliko smo još uvijek daleko od onoga što je Erich Fromm definirao kao zdravo društvo. Ako svatko za svakoga može u javnom prostoru može govoriti da je kriminalac, lopov, ubojica, korumpiran, izdajica itd., itd., te ako svatko sebi u javnosti pridaje prerogative suda i suca – je li to društvo pravne sigurnosti, vladavine prava i jednakosti pred zakonom? A nema onog medija, novinara i političara koji će reći da takva načela ne poštuje. Da, reći će, ali u stvarnosti takvi djeluju upravo suprotno od njih.
I ne rade to slučajno. Zašto se Kalmetu medijski i politički osuđuje prije suđenja? Vrlo jednostavno: oni koji to rade, ne mogu ga poraziti na izborima pa ga žele eliminirati «drugim sredstvima» – glumeći njegove suce. Jako dobro znaju da je on jedan od rijetkih, možda i jedini političar u Zadru protiv kojega u izravnoj političkoj izbornoj utrci nemaju nikakve šanse. Pokazao im je to Kalmeta kroz proteklih 30-ak godina, a posljednji put 2020. kada je (nakon trogodišnjeg izbivanja iz politike!), kao zadnji na listi HDZ-a u 9. izbornoj jedinici, dobio nevjerojatnih 16.000 preferencijskih glasova. Toliko na tim izborima nisu osvojili ni nacionalni igrači poput SDP-ova Davora Bernardića ili desničara Miroslava Škore. Da se sutra Božidar Kalmeta kandidira za gradonačelnika Zadra, svi njegovi protukandidati zajedno osvojili bi manje od njega! To jako dobro znaju oni koji mu danas sude prije suda.
Božidar Kalmeta obilježio je političku povijest Zadra kao gradonačelnik s vidljivim rezultatima. Ljudi će uvijek govoriti da «idu na Kalmetinu». I kada Kalmete više ne bude. A oni po kojima se nikada ništa neće zvati u Zadru, sudit će i dalje sve one kojima on stoji na putu njihovih ambicija.
Ako se do 2025. ostvare uvjeti za njegovo kandidiranje na lokalnim izborima, moglo bi se pokazati još jednom da su svi ti njegovi samozvani suci džabe krečili.
Živi bili pa vidili!