Atmosferski fizičar Branko Grisogono za središnji Dnevnik HTV-a rekao je da su ekstremne vremenske prilike i nenadani klimatološki događaji, nažalost, činjenica. Trendovi su zabrinjavajući jer, kako je pojasnio, olujna nevremena su češća, intenzivnija i dulje traju
Neobično je to da je ova superoluja uspjela sa sjeverozapadne Europe napraviti efekte čak i nad Mediteranom. Njena neobično duga hladna fronta kad je prešla preko Alpi napravila je još dvije male ciklone u Genovskom zaljevu, i onda je njena kći počela živjeti u sjevernom dijelu Jadrana i to je pojačalo orkansko jugo, rekao je za središnji Dnevnik HTV-a profesor Branko Grisogono.
Svakih nekoliko dana imamo jako jugo što je, ističe atmosferski fizičar s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, vrlo neobično.
– Četverotjedno jugo pripada više zimskim mjesecima, a ne jeseni. Ovo je vrlo neuobičajena jesen, kazao je. Trendovi su vrlo zabrinjavajući, ističe Grisogono. Naime, olujna nevremena su u prosjeku češća i intenzivnija, te dulje traju. Promijenila se njihova statistika.
– Nije bitan samo apsolutni rekord. Postoji niz drugih parametara koji čine efekte na klimu, okoliš i ljude, pojasnio je profesor s PMF-a.
Grisogono ističe kako “ima puno nepažljivih gradnji, pogotovo oko delta velikih rijeka i u blizini brda gdje se onda mogu stvoriti klizišta”.
– Čim se otvara jedan problem, obično se s njim pokreću još dva, tri-četiri problema. Brane su bile dobro napravljene za prošlo vrijeme, građene su za bivšu klimu. Treba uzeti nove normative i graditi za rizik za takva ekstremna događanja, na 500-1000 godinu unaprijed, poručuje.
Prof. Grisogono naglasio je kako su ekstremne vremenske prilike i nenadani klimatološki događaji, nažalost, činjenica.
– Oni koji ne vjeruju – blago njima. Međutim, to jest sadašnje stanje nove klime koja traži ravnotežu jer je pomaknuta zbog globalnog zagrijavanja i svojih internih varijacija u viši energetski nivo. Ona nije došla u stabilno, stacionarno stanje, objasnio je atmosferski fizičar.
Godinu 2023. pamtit ćemo kao iznimno toplu. Grisogono pojašnjava kako iza toga stoje vjerojatno dvije stvari. Glavni je, kaže, antropogeni efekt.
– Mi i dalje jako puno ispuštamo plinova staklenika, previše betoniramo, asfaltiramo i rušimo šume. Sekundarni efekt jest da je sredinom proljeća počeo El Niño. On u prosjeku podiže temperaturu i intenzivira procese. Te dvije stvari su se složile jedna na drugu i zato je srpanj najtopliji mjesec otkad postoje globalna mjerenja. Hrvatska ima neke lokalne rekorde. Deveti mjesec je neslužbeno najtopliji rujan otkad postoje redovita mjerenja. Teško je reći koliko će El Niño potrajati, ali očekuje se – barem pola godine. Može se očekivati topla zima. Ako su regularne oborine, što je jako teško reći, na temperaturi jedan do dva stupnja iznad prosjeka, to znači dosta kiše i blagu i toplu zimu, zaključuje Grisogono.
