PLAĆEN DA SE RUGA Mario Vuksan izvrijeđao kolege novinare u želji da iz gliba izvuče Marija Paleku; Plaća ga Turistička zajednica

I novinari su samo ljudi, imaju svoja uvjerenja, emocije, političke stavove i osobne sustave vrijednosti. Ali, kada jedan novinar, samo da bi obranio eklatantnu svinjariju vlastodržaca, javno pljuje po svojim koleg(ic)ama i vrijeđa ih na osobnoj razini, onda je to profesionalno i moralno dno ispod kojega se ne može pasti. Mario Vuksan, novinar i bliski suradnik Turističke zajednice grada Zadra, čovjek koji je trebao biti dio klape koja je u New Yorku s javnim novcem glumila turističku promociju Zadra, ali nije otputovao jer se razbolio, popljuvao je „pola grada“ u silnoj želji da obrani neobranjivo? Zašto? – pitat će se mnogi, pa što mu je to trebalo? Čemu tolika srdžba prema kolegama i oporbi koji su u tom putujućem cirkusu vidjeli ono što i kako doživljava cijela lokalna i nacionalna javnost. Svi, osim Marija Vuksana! Ako mislite da je u pitanju neko dubinsko, intrinzično uvjerenje prijatelja Marija Paleke koji se u liku novinara pojavljuje kao Zoro zaštitnik njegove skandalozne nekompetencije, varate se. Stvar je, naime, krajnje – prozaična. Da ne kažemo – financijski mjerljiva.

Mario Vuksan, poznati zadarski bonkulović, ljubitelj dobre spize, a poglavito čašice, bio je među izabranima. Po kojem je kriteriju od silnih zadarskih novinara bio izabran baš on – sada je još jasnije. Podmetnuti javno vlastiti obraz u obranu jedne lakrdije koju su bahati lokalni vlastodršci priredili, može stvarno samo netko s iznimnim razlogom. A kada si suradnik Turističke zajednice u kojoj ima dosta love i kada ti je prijatelj šef te Turističke zajednice, onda si automatski u njegovim očima i nezamjenjiv, vrhunaravni autoritet za štošta, pa tako i za – gastronomiju. Pa se onda netko dosjeti da bi bilo dobro ići okolo, jesti i piti, a sve u cilju stvaranja nekakve brošure kojom će se zadarski kraj predstaviti europskom turističkom tržištu po dobroj spizi i kapljici. A tko će biti taj koji će „isti“, piti i pisati? Pa Mario Vuksan naravno, „svjetski poznati ekspert“ za gastro-nutricionističko-turističku valorizaciju jedne destinacije. Ovaj propali student, koji da nije ušao u novinarske vode (a to barem nije teško u ovoj zemlji), po svojim realnim obrazovnim kvalifikacijama mogao bi raditi u skladištu Konzuma ili u najbolju ruku rezati salamu u trgovini. Njegov imenjak Mario Paleka, ne misli tako. Vuksan je za njega nezamjenjivi autoritet pa je tako Turistička zajednica za „projekt“ gastro ponude i brošure iskeširala sto tisuća kuna, od čega su se lijepo namirili Mario Vuksan i njegov kolega iz iste novinarske kuće Ivica Nevešćanin, po obrazovanju također srednjoškolac, koji bi da nije u novinarstvu (gdje „svi mogu“), bio kvalificiran za rad u kožari. Bez te dvojice samozvanih moralnih propovjednika i „sveznalica“, zadarska gastro-turistička scena bila bi nezamisliva – ocijenio je Mario Paleka.

E, sad, je li vam malo jasnija ta nepatvorena želja Marija Vuksana da podmetne svoj obraz na pljusku javnosti!? Pa, recimo, da je Turistička zajednica toliku lovu ponudila nekom drugom novinaru, možda bi tu bilo još kandidata za verbalno sramoćenje samoga sebe u nemogućoj misiji spašavanja Marija Paleke. Ali, eto ta je čast (pardon, lova) pripala spomenutom dvojcu.

Mario Vuksan je, dakle, iz vrlo konkretnih interesnih razloga objavio članak u kojem je išao vrijeđati kolege misleći da će time umanjiti financijsku i reputacijsku štetu koju su prouzročili njegovi prijatelji i financijeri. Pritom nije birao riječi za kolege koji su „na istom kruhu“ kao i on, novinarskom, prozvavši ih smetlarima, reketarima, potrčkalicama, itd. Pa gdje baš on da se uhvati tog stila!? Iz koje on to moralne i profesionalne pozicije, iz kojeg uporišta on sebi daje pravo da tako kvalificira kolege, pa tako i našu novinarku Antene od koje, usput rečeno, već godinama njegov medij svako malo „prepisuje“ informacije i teme?

Zar Mario Vuksan koji je bio jedan od protagonista „vojno-političkog“ udara HDZ-a na Slobodnu Dalmaciju 90-ih godina, sebe doživljava nekom moralnom vertikalom u profesiji novinarstvo? Tada je upravo taj Vuksan, takoreći iz vojničke odore uskočio u fotelju šefa Dopisništva Slobodne Dalmacije protjeravši s nje legendarnog i njemu nedostižnog barda zadarskog novinarstva Jandru Širinića. U režiji HDZ-a, Slobodna je tada bila politički okupirana, a Mario Vuksan je na valu te okupacije sudjelovao u jednoj od najtužnijih poglavlja u povijesti te novinske kuće. I to znaju svi. Čistom političkom voljom tadašnjih HDZ-ovih moćnika, maknuo je s mjesta zadarskog dopisništva Slobodne čovjeka kojemu nije do gležnja ni u profesionalnom ni u ljudskom smislu.

Kao što svi znaju za njegove „bisere“ u vođenju tih novina u Zadru nakon što je dekapitiran Jandre Širinić, znaju svi i o njegovim marifetlucima kada je u Benkovcu nakon „Oluje“ otvorio kvazi dopisništvo Slobodne. O tome bi se mogao napisati cijeli socio-psihološki esej, ali o tome nekom drugom prilikom, ako bude trebalo.

Ne zna se što je u svemu ovome jadnije: da li on sam koji je Mariju Paleki svojim otužnim člankom odradio totalno promašeni krizni marketing ili Turistička zajednica koja je u takvom liku vidjela nekoga tko će ih medijski izbaviti iz nepovratnog njujorškog gliba u koji su upali.

Nitko novinaru Mariju Vuksanu ne brani da voli i obožava Marija Paleku, pa ni da ga brani, ali neka to čini argumentima. No, kako oni u ovom slučaju ne postoje, on se latio vrijeđanja onih koji ne misle kao on i ne gaje iste osjećaje prema Paleki kao on.