Prošle su 32 godine od strašnih zločina u malome mjestu dalmatinskog zaleđa, Škabrnji. Pod zapovjedništvom ratnog zločinca Ratka Mladića, mučki je ubijeno 28 civila i 15 hrvatskih branitelja.
– Tradicionalno, noć prije, Škabrnjani pale svijeće. Četiri tisuće teško naoružanih pripadnika zloglasnog kninskog korpusa predvođeni osuđenim ratnim zločincem Ratkom Mladićem, na sutrašnji dan je negdje između osam i deset ujutro, upalo u Škabrnju koju je branilo dvjestotinjak loše naoružanih mještana, civila i gardista, rekao je prilikom javljanja iz Škabrnje novinar HRT-a, Ante Kolanović.
Kazao je kako je bitka završila predvidljivo te naglasio da je od svojih 1700 stanovnika, Škabrnja u Domovinskom ratu izgubila 86.
– Završilo je predvidljivo, 43 mrtvih i 43 masakriranih Škabrnjana. Škabrnja je tijekom Domovinskog rata izgubila 86 ljudi, a ima tek 1700 stanovnika. Sutra se očekuje tiho i dostojanstveno obilježavanje ove strašne tragedije. Kad kažem tiho i dostojanstveno, mislim i glasno. Svaki puta kad čovjek u ove dane dođe u Škabrnju, prvo što osjeti je ova snažna, bolna tišina, koja je ujedno i glasna, kazao je.
– Kažu sami Škabrnjani da su oni koji su proživjeli sve to i šute, da je njima najteže. Da su oni ti koji se i nakon 32 godine bude noću zbog strašnih slika, dodao je.
Početak rata: Prekinuto djetinjstvo
Osamnaestog studenog sretno djetinjstvo škabrnjske djece naglo je prekinuto. U obitelji Bašić otac i sedamnaestogodišnji sin otišli su u dragovoljce. Od silovitog udara granata u podrum kuće sklonili su se tad trinaestogodišnja Marina i njezin deset godina mlađi brat s majkom i bakom.
– U tom momentu kada je granata udarila u kuću jedan geler je uletio baš u taj podrum i udario 15 centimetara od bratove glave, prisjetila se Marina Šunić.
Izgledalo je kao da se nebo spustilo na zemlju iako je bio sunčan dan.
– Malo iza četiri sata dolazi drugi rođak, tužan, kaže Škabrnja je pala, u biti centar sela je pao, otvorili su samoposlugu, piju, kolju, ubijaju već, prisjetio se Marin Bašić iz Škabrnje.
Povlačenje iz Škabrnje
Iz Škabrnje su se uspjeli izvući jer im je kuća na suprotnoj strani od Ambara, od kojeg su zločinci krenuli u svoj krvavi pohod.
– Došla nam je zapovijed od stožera, kurir je došao i rekao da moramo civile izvući što prije. Da su oni već ušli u selo. Znači oni su već tu, čak pored naše kuće i počela je pucnjava, objasnio je Željko Bašić.
Neprijatelj ih je gađao svjetlećim raketama kada su automobilom krenuli u neizvjesno izvlačenje prema Prkosu.
– Danas je, ipak, hvala Bogu sve prošlo, iza nas, nastavljamo život i dalje, ali ono što je bilo, to ne možemo nikada zaboraviti, ustvrdio je Željko.
– Ne sviđa mi se kad se sjetim toga. Ali što kaže moj otac, život ide dalje, živjeti se mora, bez njih još bolje, dodao je Marin.
Kako se u Škabrnji danas živi?
U Škabrnji se danas dobro živi. Mještani su oduvijek bili vrijedni i mnogo ih se vratilo u selo. Marina se udala, majka je četvero djece i živi u Rodaljicama, u zaleđu Benkovca. Nedavno je ponijela i titulu najuzornije hrvatske seoske žene.
– Ja se divim svakom mom Škabrnjanu, svima i divim se načinu kako su pronašli volju, snagu, da nakon svega nastave puno bolji, puno jači i puno veći nego što su bili, rekla je Marina Šunić.
U tjednu uoči godišnjice stradanja sve stane. Mjestom se razlije tišina. Škabrnjani se poklone svojim najbližima koji su stradali te tužne devedeset prve.
Slom Vukovara nakon 87 dana opsade
Sedamnaesti studenog bio je posljednji dan prije sloma herojske obrane grada koji je pod opsadom bio 87 dana.
Pred Vukovarcima je najtužnije razdoblje u godini kada se prisjećaju dana prije 32 godine u kojima su svjedočili ubojstvima, odvođenjima u logore i kada se dogodio najveći masakr u novijoj hrvatskoj povijesti – onaj na Ovčari.
U subotu će Vukovarom proći još jedna Kolona sjećanja, od Memorijalne bolnice dr. Juraj Njavro do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata gdje će biti služena sveta misa.
– Sve je spremno, očekujemo da će ovo biti jedna od najmasovnijih Kolona sjećanja, rekla je Barbara Lovrić, viša referentica za protokol i poslove gradonačelnika Vukovara.
Mnogi su, što u krugu obitelji, što pojedinačno, večeras zapalili svijeće za žrtve Vukovara i Škabrnje. Duž ulica koje nose ime Grada Heroja gore lampioni, a tako je i u zagrebačkoj Ulici grada Vukovara.
Iz zagrebačke Vukovarske ulice, gdje dolaze mnogi i odaju počast, uživo u središnji Dnevnik HTV-a javila se novinarka Lucija Judnić.
– Zapaljeno je na stotine svijeća i to ne samo ovdje u središnjem dijelu Vukovarske ulice, već duž cijele ulice, a ne sumnjamo da će ih biti i na tisuće jer građani neprekidno i dalje dolaze, pale svijeće i mole se za žrtve Vukovara ali i Škabrnje. Svečanost se polako završava. Ovdje su brojni izaslanici iz grada Zagreba, ali i iz državnog vrha, kao i strani veleposlanici, rekla je.
Razgovarala je s građanima koji su joj rekli kako je za njih ovo izuzetno emotivan i važan dan, emotivna večer.
– Pitali smo ih sjećaju li se tog studenog 1991. Većina je rekla da se itekako dobro toga sjeća, da to nikada zapravo neće zaboraviti. Sa strepnjom iščekuju vijesti, svaka informacija s bojišnice u Vukovaru, svako stanje oko obrane grada im je bilo izuzetno važno. A kada je nažalost Vukovar pao 18. studenog, osjećali su neizmjernu tugu i bol, ali i zabrinutost za sve one ljude koji su ostali u Gradu heroju, istaknula je Judnić.
Ekipi HTV-a prišla je jedna gospođa iz daleke Australije. Rekla je kako je došla sa svojom djecom večeras u Zagreb, a da sutra s njima odlazi u Vukovar u Kolonu sjećanja kako bi im pokazala koliko je to važno za nju i za hrvatsku povijest.
Jučer su u zagrebačkoj Vuovarskoj ulici bili i hrvatski nogometni reprezentativci.
– Oni su nakon treninga došli ovdje u Vukovarsku ulicu. Također su zapalili svijeće i pomolili se za sve one prave, istinske heroje u obrani grada Vukovara, ali i Škabrnje. Zagreb nije večeras jedini koji je obasjan svjetlom stotina lampiona nego je tako u cijeloj Hrvatskoj. Svi se prisjećaju žrtava Vukovara i grada heroja i onih pravih, istinskih boraca da se nikada ne zaboravi, rekla je Judnić.
U znak zahvale i sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje zapaljene svijeće diljem zemlje
Vukovar, Škabrnja i cijela Hrvatska – prisjećaju se najtežih dana Domovinskog rata. U znak zahvale i sjećanja zapaljene su svijeće diljem zemlje.
Sedamnaesti studenog 1991. pamti se kao posljednji dan prije sloma herojske obrane Vukovara. U danima koji su slijedili – Vukovarci su svjedočili ubojstvima, odvođenjima u logore. Dogodio se najveći masakr u novijoj hrvatskoj povijesti – onaj na Ovčari. Na grobove poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja i civila na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru – i ovog su 17. studenog položene ruže i upaljene svijeće.