CAJKA NA STANOVIMA Čobanski dernek s cajkom Milojka Mile Kitića! Tako HNK Zadar slavi pobjedu; je li to uopće zadarski klub i kakvu sportsku kulturu nudi mladima? Je li to pokojni Nado Kovačević zaslužio?

Pobjedu HNK Zadar nad Omišem nije obilježila dalmatinska pisma, ni Thompson pa ni neki divlji rock za rasterećenje nogometnog adrenalina. Ne, nogometaši HNK Zadar koji će uskoro privatizacijom pasti u ruke grupacije australskih Bosanaca – proslavio je pobjedu pravim čobanskim dernekom pjevajući iz svega glasa petparačku cajku Milojka Mile Kitića, srpskog pjevača iz Bosne i Hercegovine kojega se njegovi kolege s tamošnje estrade sjećaju da je već pred sam rat u kojem su Srbi počinili genocid nad muslimanima – nosio pištolj. O tome je zorno svjedočio BiH pjevač Ćazim Čolaković koji je do početka rata prijateljevao s njim, često su igrali „fudbal“, kako kaže. Evo kako je u jednom je intervjuu ispričao svoj zadnji susret s Milojkom čiju su cajku „Šampanjac“iz svega glasa  pjevali igrači HNK Zadar:

„Mile Kitić, kada je započeo rat u BiH okrenuo je leđa toj državi i tom narodu. Evo, recimo, sa Miletom sam svojevremeno stalno igrao fudbal, a bilo je tu i drugih pjevača, ali naš posljednji susret u dvorani na Ilidži ostao mi je u trajnom sjećanju. Bilo je to nekoliko mjeseci prije početka rata. Nakon utakmice svi smo otišli u svlačionicu, stavili opremu u torbe i onda nosite u automobil. Kada je Mile stavljao svoju opremu u torbu, ispade mu na pod pištolj, “duga devetka”, “tetejac”. Ja podignem pištolj i kažem mu: “Mile, trebali bi da ostanemo zajedno, da ne bi došlo do rata. On me samo pogledao, bez riječi se okrenuo i otišao u pratnji, kasnije poznatog četničkog vojvode Radića iz Vogošće. To je ono što me šokiralo, povrijedilo kao čovjeka i kolegu. Znači, pjevali smo zajedno, igrali lopte zajedno, a ja nisam znao da ima pištolj u torbi. Čega se bojao, mene? – ispričao je nekadašnji bliski prijatelj Milojka Mile Kitića o cajkašu kojemu se dive ovi iz HNK Zadar.

Je li to neki novi kurs kojim ekipa pod financijskim vodstvom grupacije australskih Bosanaca vodi HNK Zadar? Njihovo cajkaško zavijanje naišlo je na osude brojnih Zadrana koji su po portalima rekli svoje mišljenje o derneku. I to smo mi dakle financirali!? – upitao se jedan čitatelj uputivši im poruku da su čobani.

Naravno da svatko ima u svom privatnom životu slušati što hoće i voljeti glazbu u rasponu od šunda do svjetske klasike, ali ako jedan dalmatinski klub, usred Zadra „reve“ cajku Milojka Kitića na srpskoj ekavici,  onda se mi koji ih financiramo imamo pravo pitati čiji je to klub, koju vrstu sportske i opće kulture on donosi ovome gradu i mladeži, je li to budući identitet zadarskog nogometa, itd.?

I na kraju, kako nikome iz vodstva toga kluba nije palo napamet da ovu pobjedu dostojanstveno posvete sjećanju na nedavno preminulog Nadu Kovačevića, jednog od najboljih zadarskih nogometaša. Tog velikana zadarskog nogometa još nisu ni pokopali, a klub koji se predstavlja kao „zadarski“ priređuje čobanski dernek na Stanovima – tom kultnom mjestu zadarskog nogometa čijoj slavnoj povijesti HNK Zadar nije dao nikakav doprinos. Naprotiv, urušio ga je.