Bernardin Sokol rođen je 20. svibnja 1888., a kršten s imenom Luka, u Kaštel Sućurcu kod Splita. U franjevački red stupio je 1905. Za svećenika je zaređen 1912. Glazbu je studirao u Klosterneuburgu kod Beča. Poslije toga, u Dubrovniku je predavao više teoloških predmeta i glazbu. Teološki i glazbeni studij nastavio je u Rimu, gdje je 1925. doktorirao teologiju. Također u Rimu na Papinskoj višoj glazbenoj školi 1926. završio je muzikologiju. Od 1927. do 1932. predavao je Uvod u koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju na Teološkom fakultetu u Zagrebu.
Nakon toga živio je na otoku Badiji kod Korčule, gdje je bio profesor glazbe na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti. Od 1929. do 1941. objavio je 80 svezaka zbirka za crkvenu i svjetovnu glazbu Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. U tom nizu tiskao je i Glazbene monologe, koje je sam opisao kao „25 svezaka sa 125 većih ili manjih sastavaka: za malu, srednju i veliku djecu, tj. mladež, mušku, žensku i mješovitu.“ U istom nizu objavio je i jedanaest Angelusa. Sokol je još za života uvršten u neke strane glazbene leksikone. Na primjer, njegova misa »Gaudens gaudebo«, premijerno je izvedena 1938. u Bratislavi a misu su tada prenosile »sve slovačke radiostanice«. Također su tamo 1939. na radiju izvođeni Sokolovi Angelusi.
U Zagreb je Sokol ponovno otišao 1941. kako bi lakše nastavio svoj izdavački glazbeni projekt. U tome ga je spriječila bolest, ali i ratne neprilike, pa se na Badiju vratio u veljači 1944. Na Korčuli su ga lažno optužili da je odao partizane pa ga je nekoliko njih u noći 28. rujna 1944. uhitilo i motornim brodom odvelo iz samostana, pod izlikom da ga vode na ispitivanje na Vis. Nekoliko dana nakon toga, more mu je izbacilo tijelo na plažu u Orebiću. Tu ga je skupina mještana pokopala, pa je njega i njegova djela obavio veo šutnje, što je trajalo sve do osamostaljenja Republike Hrvatske. Pripadnici OZN-e prilikom njegova uhićenja odnijeli su iz njegove sobe različite spise. Neki od njih tek pred nekoliko godina pronađeni su u Hrvatskom Državnom Arhivu u Zagrebu. Na njegovu pismu subratu fra Marijanu Blažiću, kojega su također partizani mjesec dana poslije ubili na otoku Daksi, podcrtane su riječi „Hrvat“ i „hrvatsko“, pa je očito kako mu je to bio grijeh. Za vrijeme Jugoslavije o Sokolu se nije smjelo govoriti. Njegova djela su skrivana ili uništavana.
U Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu ostale su sačuvane samo tri njegove zbirke. Zahvaljujući glazbenom arhivu Male braće u Dubrovniku većina njegovih djela ipak je sačuvana. A Društvo koje se zove njegovim imenom Hrvatsko društvo dr. fra Bernardin Sokol iz Kaštel Sućurca (putem webstranice https://www.hdbs.com.hr ) omogućilo je da većina njegovih skladbi bude dostupna široj publici.
Ta udruga organizira Svečani koncert i promociju CD-a njegovih skladbi, u Crkvi Svetog Frane u Zadru u subotu 21. listopada u 20 sati. Na koncertu sudjeluju: sopran Lidija Horvat Dunjko, tenor Siniša Galović, violina Ivo Jukić, violoncello Smiljan Mrčela, glasovir Mario Čopor, a umjetnički voditelj je Josip degl’ Ivellio. Ulaz je slobodan.
