Otkrivena povezanost raširenog toksičnog aditiva u plastici s autizmom i ADHD-om
Photo by Nick Fewings on Unsplash
U posljednjih nekoliko desetljeća među djecom je otkriven zabrinjavajući porast dijagnoza poremećaja iz autističnog spektra (ASD) te poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), otkriva najnovije znanstveno istraživanje. Nova studija ukazuje na potencijalnu ulogu bisfenola A (BPA), uobičajenog aditiva za plastiku, u tom alarmantnom trendu, piše Zimo.
BPA je sveprisutna komponenta u plastici i procesima proizvodnje plastike, često prisutna u spremnicima za hranu i piće. Prethodna znanstvena istraživanja povezivala su BPA s hormonalnim poremećajima, uključujući rak dojke i neplodnost.
Otkriven primjetan nerazmjer detoksikacije
Istraživanje, koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Rowan i Sveučilišta Rutgers u Sjedinjenim Državama, usredotočilo se na tri različite skupine djece: njih 66 s autizmom, 46 s ADHD-om te 37 neurotipične djece. Znanstvenici su posebno ispitali proces glukuronidacije, odnosno kemijskog mehanizma koji tijelo koristi za uklanjanje toksina iz krvotoka putem urina.
Rezultati istraživanja, objavljenog u časopisu PLOS ONE, osvijetlili su primjetan nerazmjer u sposobnosti djece s ASD-om i ADHD-om da učinkovito eliminiraju BPA i srodni spoj zvan dietilheksil-ftalat (DEHP). Taj novootkriveni nedostatak potencijalno izlaže ovu djecu produljenim razdobljima toksičnih učinaka navedenih kemikalija.
Detoksikacija ta dva plastifikatora je ugrožena kod djece s ASD-om i ADHD-om. Posljedično, njihova su tkiva više izložena ova dva plastifikatora, pojašnjavaju autori studije.
Najranjivija djeca s ADHD-om
Zanimljivo je da je smanjena učinkovitost bila najznačajnija u slučaju BPA. Za djecu s ASD-om detoksikacija je pala za otprilike 11 posto, dok je za djecu s ADHD-om pala za 17 posto u usporedbi s kontrolnom skupinom.
Znanstvenici sugeriraju da genetske mutacije kod određenih pojedinaca ometaju pravilno uklanjanje BPA iz tijela jer dopuštaju tvari da se zadrži i potencijalno ometa razvoj i funkcioniranje neurona.
Vjeruje se da su ASD i ADHD rezultat složene međuigre genetskih faktora i faktora okoliša, a nova studija naglašava presjek obaju tih faktora. Unatoč tome, bitno je prepoznati da nisu sva djeca s neurorazvojnim poremećajima imala poteškoća u eliminaciji BPA, što ukazuje i na uključenost dodatnih faktora.
Potrebna su daljnja znanstvena istraživanja kako bi se točno razjasnilo kako se ASD i ADHD manifestiraju u tijelu, bilo tijekom prenatalnog razvoja ili kasnije u životu. Trenutačni znanstveni podaci ne uspijevaju utvrditi konačnu vezu između izloženosti BPA i pojave tih poremećaja, prenosi Zimo.
