MAZANJE OČIJU Kako su gradonačelnik Dukić i Iva Bokanović vijećnicima prodali priču o “svijetloj budućnosti” HNK Zadar. Ni Mao Ce Tung nije Kinezima davao takva obećanja
Još se gradom prepričavaju dojmovi s nedavnog sastanka gradonačelnika Dukića i šefice HNK Zadar Ive Bokanović s predstavnicima klubova vijećnika gdje im je servirana bajka o „svijetloj budućnosti“ zadarskog nogometa. Predstavljen je i glavni junak te „svijetle budućnosti“ . Zove se Mark Ivančić, biznismen iz Australije kojeg su dvojac Branko i Iva predstavili kao čovjeka s nadnaravnim moćima, kao spasitelja, mecenu punog ‘ko brod, čarobnjaka s kojim započinje neslućena renesansa HNK Zadar, a u stvarnosti kluba/udruge iz četvrtog ranga natjecanja koji po svojim (ne)uspjesima simbolizira najtužnije doba u povijesti zadarskog nogometa. Ali, nema veze, dolazi spasitelj Mark – uvjerava nas vodstvo kluba koje, po zakonu spojenih posuda s gradonačelnikom Dukićem, vegetira na lokalnoj sportskoj sceni.
Da nije na tom sastanku bilo Dade Burčula i dr. Damira Biloglava, čovjek bi pomislio da je spomenuti Mark Ivančić neka vrsta nogometnog Mao Ce Tunga pod čijim će vodstvom zadarski nogometaši jednoga dana igrati zlatnom loptom (Mao Ce Tung je obećao da će Kinezi u komunizmu jesti zlatnom žlicom).
U toj fanatičnoj impresioniranosti australskim biznismenom hrvatskih korijena istakao se na spomenutom sastanku Bruno Milin, predsjednik Kluba vijećnika HDZ-a u Gradskom vijeću. On je dao bezrezervnu podršku novom investitoru ocijenivši njegovu ponudu – „bez mane“. A kako je Milin došao do tako čvrstog uvjerenja. Pa, kaže, guglao ga je, tj. poduzeo je „elektronsko putovanje po Australiji“.
– Vidi li itko u ovom sporazumu nešto što ne valja? Ja ne vidim! Porezni obveznici u HNK neće davati ni jednu lipu više nego do sada, Ivančićeve garancije su bolje od druge ponude, a vidio sam da su za sedam-osam milijuna kupili neki australski klub i od četvrte ga doveli u prvu tamošnju ligu u roku od četiri godine. Ne bi bilo dobro propustiti ovakvog investitora, to je poprilično ozbiljna ekipa – utvrdio je Milin na temelju – guglanja.
Poznavatelji nogometa se naročito ovih dana sprdaju s Milinovom „istragom“ jer – da se religijski izrazimo – „oprosti mu Bože jer ne zna što govori“. Milin je inače vijećnik ozbiljnog moralnog integriteta, ali se čovjek u nogomet razumije ‘ko Marica u nuklearnu fiziku“. On i ekipa na čelu s Bokanovićkom, uz vjernu podršku Branka Dukića, vjeruju da će spasitelj Mark četvrtorazredni HNK Zadar u par godina lansirati u prvu ligu. Otkrio je to Bruno Milin guglajući Marka Ivančića koji je to učinio s nekim četvrtoligašem u Australiji (inače, australski klubovi četvrte lige su baš ogledni primjer kad je nogomet u pitanju, njima vjerojatno i Argentinci zavide na znanju).
Pokušali su i neki znalci koji se dobro razumiju u nogomet slijediti primjer Bruna Milina pa su išli guglati nogometnu grandioznost Marka Ivančića i sportske grupacije koju on predvodi, ali nisu imali sreće poput šefa HDZ-ova kluba vijećnika.
U Ivančiću i gradonačelnik Branko Dukić vidi Djeda Mraza s vrećom love jer je izjavio da je ovo način da se Grad „ne koristi kao kasica-prasica”. On je time priznao da je Grad (za sada ili još uvijek) kasica prasica za HNK Zadar, ali bi on Bokanovićkinu nogometnu „a je to“ ekipu rado zakačio na Markovu kasicu prasicu.
Ali, posebno je zanimljiv u ovoj priči SDP-ovac Danijel Radeta koji se već godinama predstavlja kao najvjerodostojnija oporba HDZ-u i koji je nerijetko svoje kolege iz oporbe optuživao da su se prodali HDZ-u i/ili da koketiraju s HDZ-om. Radeta je često stopirao i hvalevrijedne projekte samo zato što iza njih stoji HDZ, jer najvažnije mu je bilo biti protiv HDZ-a. Važnije od interesa mladih, umirovljenika, obrazovanja, itd. A sada, gle čuda, odjednom se Radeta, turistički djelatnik, tako slizao s idejom da se širom otvore vrata jednoj ne baš jasnoj „operaciji“ kojom će mnogo toga što je Radeta zagovarao pasti u zaborav (uključujući i masnu pozajmicu za klupski mercedes). HDZ ga je, izgleda, „uvjerio“ kako je to u interesu građana pa tako i u njegovu interesu. Čime ga je „uvjerio“ možda se jednom sazna iz neke sasvim druge priče.
A sama Bokanovićka se na sastanku potrudila „demantirati“ neke navode i kritike koje su u posljednje vrijeme dolazile od strane ljudi koji su, kada je nogomet u pitanju, u odnosu na nju doktori znanosti.
Od 15 trenera, samo dva nisu iz Zadra – kazala je šefica HNK Zadar. Ne znamo što Bokanovićka misli pod time je li netko iz Zadra (zadarskoga kraja), ali to jednostavno nije istina. Puno više od dva nisu iz Zadra, nego su došli sa strane. Možda je za Bokanovićku i Gojun iz Zadra. Naravno, da nije problem otkuda je tko, to ne govori o osobama ništa, ali ovdje je riječ o analizi stanja u zadarskom nogometu i ne treba lagati.
Nije istina ni tvrdnja Bokanovićke da je 200 djece obuhvaćeno u radu kluba. Puno ih je manje.
Umjesto da se bavi ispraznom statistikom, famozna trojka na čelu HNK Zadar bi trebala odgovoriti kako to da su kao klub počeli od nule, startali od početka, kao takvi svake godine dobivali goleme količine novca iz javnih izvora, da bi stvorili dug od preko 4 milijuna kuna. Zato što tu famoznu trojku aktualna politika koju personalizira gradonačelnik Dukić podržava, a da nitko u gradu tko je nogometno verziran, ne razumije zašto. Za razliku od HNK Zadar koji je stvorio dug od preko 4 milijuna kuna i uživa Dukićev politički blagoslov, bivši NK Zadar je bačen u stečaj s dugom od dva milijuna kuna. Iz današnje perspektive gledano, taj se dug, recimo, mogao riješiti transferom Livakovića (klub u kojem je igrač ponikao i igrao, po pravilima transfera dobio bi pripadajući iznos). A HNK Zadar s ovom trojkom na čelu, uz enormne donacije, potpore raznih firmi i uplate koje dolaze po zagovoru politike, uspije napraviti dug od preko 4 milijuna.
Umjesto širenja šarenih bajki, bilo bi korisnije da se uprava HNK Zadar pobrine da nema segregacije djece u klubu. I da odgovore na pitanje zašto je veliki broj djece u proteklom razdoblju napustilo klub.
Upravo se o jednom tužnom primjeru ovih dana govori i komentira u dobro obaviještenim nogometnim krugovima. Riječ je o tome da se u posljednjih oko mjesec dana jedno dijete osjeća upravo tako – nepravedno degradirano i šikanirano. Dečko je jako kvalitetan, kao takav je uvijek bio među boljima igrajući u prvom sastavu, ali više nije tako samo zato što mu otac o temi HNK Zadar i sporazumu s investitorom koji se gura ne misli isto kao i Dukić i njegovi pobočnici. Iako su taj čovjek, otac djeteta, i Branko Dukić – u istoj stranci, HDZ-u. Eto, tako se odnos prema jednom talentiranom djetetu korigira u skladu s (ne)lojalnošću njegova oca ideji koju gura gradonačelnik. Kad bi se baš išlo u dubinu ovog problema (o kojem otac tog djeteta jako dobro zna odakle proizlazi), bilo bi tu ozbiljnog posla i za pravobraniteljicu za prava djece.
Kad se sagleda cijela ova situacija oko HNK Zadar i način na koji se javnost šupljim frazama želi uvjeriti da je interes nekolicine ljudi isto što i javni interes (interes sporta), onda zaista ne čudi da se HDZ nakon 30 godina vladanja mora pomiriti s činjenicom da više ne vlada gradom (ni situacijom). Uz ovakve briljantne „argumente“ Branka Dukića i Bruna Milina, HDZ će sve manje biti na vlasti, a sve više na – Googleu. Imat će Milin što guglati.