KOMENTAR ANTENE Kako je “kapetan” Radeta spasio “vojnika” Dukića ili: Kako je četvrtorazredni HNK Zadar režirao prvorazrednu političku perverziju

Gradonačelnik HDZ-ovac Branko Dukić je spašen. Spasio ga je SDP-ovac Danijel Radeta. Ni Spielberg koji je snimio „Spašavanje vojnika Ryana“ ne bi smislio takvu priču o dosad neviđenoj političkoj perverziji kakva se dogodila 17. listopada na sjednici Gradskoga vijeća Zadra.

HDZ i SDP zajedno! Kontra svih! Kontra cilog svita! Baš poput kapetana Millera koji je protiv goleme armade krenuo u akciju spašavanja svoga vojnika Ryana. Razlika između Millera i Radete je u tome što Dukić nije „njegov“ vojnik, pa je time šef lokalnog SDP-a samo potvrdio izdajnički karakter svoje operacije. Izdajnički prema kolegama iz oporbe, prema biračima, prema mnogim bivšim i sadašnjim članovima vlastite stranke, prema središnjici SDP-a i prema javnosti općenito.

Da je bila otvorena kladionica s pitanjem na kojoj će to temi, nakon 33 godine žestokog suparništva, HDZ i SDP u Zadru postati koalicijski partneri, nitko ne bi zaradio ni centa. Ljudi bi se zasigurno kladili na neku sudbonosnu temu životne ugroženosti građana, zdravlja, prava djece, umirovljenika, dakle nečega što nadilazi sve stranačke i ideološke razlike. Ali nije. Do slizavanja HDZ-a i SDP-a došlo je zbog jedne mnogima krajnje sumnjive operacije koja se zove „privatizacija Hrvatskog nogometnog kluba Zadar“. Za neupućene ili manje upućene (ako takvih uopće ima na ovu temu) riječ je o udruzi građana, tj. klubu koji igra u četvrtom rangu natjecanja i bilježi katastrofalno loše rezultate.

Tzv. privatizacijom HNK Zadar bavit će se, evidentno, Uskok u sljedećem razdoblju. Na niz sumnji, neodgovorenih pitanja i nelogičnosti već mjesecima upozoravaju mnogi – iz politike, nogometa, medija – ali uzalud. Branko Dukić je operaciju dovođenja investitorske ekipe australskih Hrvata pretvorio u projekt života. Malo čemu se Dukić tako uporno, sustavno i tvrdoglavo posvetio kao privatizaciji ovog četvrtorazrednog kluba. I, naravno, izazvao bezbroj pitanja i sumnji. Zašto? Što je u pozadini cijele priče? Kakvi su interesi u igri? Tko što dobiva od aktera koji su ovoj sumnjivoj operaciji dali zeleno svjetlo? Kako objasniti da je gradonačelnik cijelu gradsku politiku tako aktivno upogonio u „rješavanje“ sudbine gubitničkog kluba koji – pored mnogih gorućih problema za građane – predstavlja krajnje marginalnu temu za život grada?

Toliko je energije, toliko muke i toliko propagande Dukić uložio u ovu priču da bi ona 17. listopada 2023. na Gradskome vijeću jedva prošla kroz iglene uši. S 14 glasova ZA. Da je bio samo jedan glas manje, ovaj sumnjivi Dukićev projekt („njegovo maslo“, kako ga je nazvao Dado Burčul) ne bi prošao. Ostao bi u sferi istražnih organa koji tek trebaju ispitati „tko tu kome i zašto“.

Danijel Radeta je riskirao sve kao bi spasio Dukića – autoritet i vjerodostojnost svoje stranke, svoje birače, aktualnu oporbenu većinu u Gradskom vijeću, dakle kompletan politički kapital SDP-a. Taj je kapital, doduše, i prije ovoga bio mali, ali sada je – na nuli. Ali, Danijel Radeta nije glup i nepismen čovjek, naprotiv. On je sve to svjesno spiskao zbog nekog razloga koji je jasan samo njemu. Politički je sve izgubio (uvjerit će se u to na sljedećim izborima). A što je dobio ili što će dobiti – vidjet ćemo.

On i njegovih par vijećnika koje predvodi, ušli su tog 17. listopada u povijest lokalne politike kao spasitelji HDZ-ovca Branka Dukića, kao vinovnici naglo probuđene ljubavi između ljevičara i desničara, kao ženik i nevjesta političkog braka (iz interesa) između HDZ-a i SDP-a. Da je to učinio Damir Biloglav iz Domovinskog pokreta, ajde, rekli bi da je to neka vrsta ideološke solidarnosti, ali ne, HDZ-ovcu Dukiću glavu je spasio SDP-ovac Radeta. Odbili su to učiniti vijećnici iz Eniove nezavisne liste, oni iz Akcije mladih, iz Domovinskog pokreta, pa čak i predsjednik Gradskog vijeća koji je baš na listi Radetinog SDP-a došao na tu funkciju (bio je čak i kandidat SDP-a za gradonačelnika). Usprkos stavu Marka Vučetića, usprkos žestokim kritikama koje je na temu HNK Zadar upućivao Radetin prethodnik Erol Gaši (najavljivao je i kaznene prijave), kapetan Radeta je obukao „pancirku“ i krenuo u spašavanje vojnika Dukića. Šokirao je čak i svog šefa Peđu Grbina. Na pitanje kako komentira to što zadarski SDP, odnosno Radeta, podržava HDZ oko HNK Zadar, Grbin nam je znakovito odgovorio: „Pitajte to Radetu“.

Toliko o SDP-u. A što reći za HDZ? U 33 godine samostalne Hrvatske nije došlo do bilo kakve koalicije između ove dvije, programski i ideološki suprotstavljene stranke. Bilo je u prošlosti puno ozbiljnijih tema od nekog šupljeg nogometnog kluba poput HNK Zadar, da se dvije stranke u nečemu ujedine i međusobno podrže, ali to se nikada nije dogodilo. HDZ je suprotnost od SDP-a uvijek smatrao dijelom svoje političke časti i dostojanstva. Ovo što su napravili Dukić i Radeta na lokalnoj, ako podignemo na nacionalnu razinu, bilo bi kao da su se Tuđman i Račan ujedinili zbog odluke o tome tko će investirati u Dinamo ili Hajduk. Dukić je toliko zabrijao na HNK Zadar i australske investitore da mu je bilo sasvim svejedno tko će ga podržati u „povijesnoj operaciji“ spašavanja nogometnog gubitaša. Radeta će pred zvijezdom petokrakom položiti vijenac, a Dukić to nikada neće. Tu je Dukić vrlo principijelan. Ali tu nema love pa je lako biti principijelan. No, investicija Marka Ivančića istopila je sve razlike između HDZ-ovca Dukića i SDP-ovca Radete. Što HDZ time dobiva? Ništa. Dukić dobiva, HDZ gubi. I SDP gubi, ali Radeta dobiva. Što?

Zaklela se zemlja raju da sve tajne doznaju…