HODOČAŠĆE KAO ŽIVOT Zadranka Sanja Katuša izvukla se iz ratom zahvaćenog Izraela: Hrvatska ambasada nam nije pomogla

Kada je 2. listopada krenula iz Zadra na dugo očekivano hodočašće u Izrael, Zadranka Sanja Katuša nije slutila da će joj to putovanje života donijeti još jedan bliski susret s ratnom opasnošću. Doživjela je strahote razaranja u Domovinskom ratu, a sada je njezin tako željeni susret sa Svetom zemljom „začinio“ izraelsko-palestinski sukob koji je započeo upravo u vrijeme njezina boravka u Izraelu i koji je postao top-tema u svim svjetskim medijima.

Tog ponedjeljka, 2. listopada, iz zagrebačke zračne luke „Dr. Franjo Tuđman“ u društvu prijateljice, s grupom hodočasnika, poletjela prema Tel Avivu, drugom po veličini gradu u Izraelu. Sanja je osoba koja iskreno živi svoju vjeru, poštuje sve istinske vjernike drugih konfesija, tako da je ovo putovanje u čudesnu zemlju fascinantne povijesti odavno priželjkivala, molila i radovala mu se. Put je organizirala jedna turistička agencija iz Đakova, a u povećoj grupi četvero hodočasnika bilo je iz Zadra.

Rati sukob izbio je, srećom, predzadnji dan njihova boravka tako da su hodočasnici imali priliku prije toga uživati u svojim dojmovima, najprije pet dana u Betlehemu, a ostala tri dana u Nazaretu.

Prve znakove da se nešto događa hodočasnici su vidjeli u subotu. To jutro posjetili su brdo Tabor, gdje se dogodilo Isusovo preobraženje, a potom su krenuli u Haifu.

– Na putu prema Haifi, vidjeli smo iz autobusa iz daljine, jednu skupinu letača na paraglajderima kako jedre u zraku. Pomislili smo da je to neka sportska ili turistička atrakcija, izgledalo nam je to kao lijepi prizor. Kasnije smo iz TV medija shvatili da su to bili Palestinci koji su tako prelazili na drugu stranu, dakle u sklopu tih borbenih aktivnosti. U Haifi su nas obavijestili da je počeo rat i da se trebamo odmah vratiti u Nazaret – ispričala nam je Sanja Katuša. Za zadnji dan boravka je bio planiran posjet Galilejskom jezeru (koje je poznato po Isusovim čudima opisanim u Novom zavjetu, op.a.), ali tamo nismo stigli jer je postalo rizično i opasno, a prema uputama koje su stigle iz hrvatskog veleposlanstva morali smo ostati u hotelu i čekati daljnje informacije.

– U hotelskom podrumu smo u nedjelju imali misu, onako improvizirano, npr. čašu smo stavili umjesto kaleža, ali bilo je predivno, jedna od meni najdražih i najdubljih misnih slavlja koje sam doživjela, priča Sanja koja nikad neće zaboraviti impresije s ovog putovanja.

Sanja se u Hrvatsku vratila ispunjena vedrinom i neopisivom srećom, ali ipak nije krila ni neke činjenice koje nisu baš za pohvalu. Naime, iz hrvatskog veleposlanstva su dobili upute da budu u hotelu, da si osiguraju dovoljno vode, da budu pripravni i slično, te da čekaju daljnje upute.

– Međutim, nikakve upute mi više nismo dobili, nitko nam se više nije obraćao. To što smo se uspjeli ukrcati na let za Beč možemo zahvaliti ljudima iz naše agencije koja je u hitroj suradnji s izraelskom agencijom s kojom godinama uspješno surađuje, uspjela za nas srediti ukrcaj na avion koji nas je doveo u Beč, kazuje dalje.

– Iako nisam baš najsretnija kad letim avionom, u taj sam let ušla s neopisivom mirnoćom i uvjerenjem da sve tako mora biti, da je i to smisao i dio hodočašća. Tako sam se osjećala iako je baš taj let možda bio rizičan jer su ratni sukobi već napredovali. Na aerodromu u Tel Avivu, prije leta, čule su se već detonacije, zvuk ispaljenih raketa, ljudi su se jako uplašili, žene i djeca vrištali, osiguranje nas je usmjeravalo prema sigurnijem mjestu, ali eto, strah više nije bio u meni. Bio je to nepredvidljiv trenutak kada sam osjetila da sada mogu svoju vjeru testirati iskonski, do kraja ili se prepustiti očaju i strahu, tjeskobi.  Sletjeli smo u Beč, začuo se pljesak putnika, a i pjevalo se. Znate što, ja sam se vratila s dubokim uvjerenjem da hodočašća nisu samo dio života, zapravo je život jedno veliko hodočašće – sažela je u jednu rečenicu svoj doživljaj naša sugrađanka.

Hvala gospođi Sanji što je ovu divnu priču svog iskustva podijelila s nama i neka se sretno vratila u svoj grad.