Zadarski invalidi u borbi protiv prepreka: “Od crkava, jedino katedrala ima rampu, a od muzeja jedino Muzej antičkog stakla”

Povodom ovogodišnjeg Europskog tjedna mobilnosti Udruga tjelesnih invalida Zadarske županije Zadar okupila se jutros na Narodnom trgu s ciljem mapiranja arhitektonskih prepreka u kretanju osoba s invaliditetom.

Pod motom “Kombiniraj i kreći se bez barijera” ukazali su na prepreke s kojima se nose osobe s invaliditetom, ali i na važnost svijesti o kretanju kod svih građana.

– Postoji tjedan mobilnosti, od 16. – 22.9. Mi smo uzeli baš ovaj dan, zadnji, zbog akcije Stop prometu, da ljudi dobiju svjesnost, i zdravi, ne samo osobe sa tjelesnim oštećenjem, da se treba kretati, zbog općenitog života, a i za zaštitu okoliša. Znamo i sami koliko se već pušta u emisiju CO 2. Povodom svega toga, ali i između ostaloga da i građanstvo koje nema problema s nekim vidom bolesti da postanu svjesni da da smo ipak mi osobe koje su potrebnije i gdje nekakva mala barijerica može predstavljati problem, poručio je predsjednik Udruge Željko Županović.

Slijedom toga osvrnuo se prije svega na problematiku arhitektonskih barijera unutar stare gradske jezgre:

– Konzervatori, recimo, priječe da se smiju spomenici dirati. Tu pričamo o mogućnosti da nam se odobre nekakve rampe ili pomagala od rukohvata ili nečega što neće zadirati u kulturne spomenike, ali će omogućiti osobi s invaliiditetom lakšu komunikaciju i mogućnost ulaska u te objekte. Nažalost, kao jedan veliki turistički grad, od sakralnih objekata jedina je rampa postavljena u katedrali svete Stošije i jedini muzej gdje osobe s kolicima mogu ući je Muzej antičkog stakla.

S obzirom da je Zadar turistički grad, Županović smatra da bi se trebalo povesti računa i o tom pitanju jer su među gostima ovog grada često i osobe s invaliditetom.

– Ono što je meni poznato jest da postoje samo tri apartmana u gradu Zadru koji su prilagođeni osobama s tjelesnim oštećenjima, plus đački dom. Oni su prilagodili preko ljeta kad se iznajmljuje da se mogu osobe s invaliditetom tamo smjestiti, na Boriku imamo ferijalni savez gdje su isto dvije sobe prilagođene. No, generalno, to je sve malo, zaključuje Županović te nastavlja u istom tonu:

Pristup restoranima je nikakav, kao i sanitarni čvorovi. Ne vodi se računa o dimenzijama, širini vrata, ulaska, da se kolica moraju okrenuti. Ako radiš nešto novo, moraš to i prilagoditi, napominje te dodaje kako ne zna gdje bi ljude koji mu dođe s takvim upitom poslao jer je jako malo mjesta prilagođenih  invalidima.

Unatoč pomacima, kojih je svakim danom sve više, problem je, kaže, što i dalje kad se rade novi projekti, oni nisu prilagođeni osobama s invaliditetom, iako zakonski okvir kaže drukčije.

– Ja mogu shvatiti da je neko prije 800, prije 1000 godina nešto radio, drugačiji je bio život, nije se vodilo računa, mada je i onda bilo osoba s tjelesnim invaliditetom, ali sada novogradnja, cestogradnja. Primjerice, grad je kroz EU fondove nabavio prije dvije godine 25 niskopodnih autobusa i odmah se otvorila druga problematika jer nemamo tome prilagođene autobusne stanice, kazao je dodavši da i kad se krenulo s realizacijom novih stanica one i dalje nisu bile prilagođene invalidima.

Udruga broji 758 registriranih članova, od kojih će se njih stotinjak kao i svake godine okupiti 3.12. na obilježavanju Međunarodnog dana osoba s invaliditetom u Višnjiku. Županović pritom ističe kako je i samo okupljanje često problem s obzirom da u gradu nema puno prostora koji ih tehnički mogu ugostiti.

Sretan je i zbog činjenice što u svoje aktivnosti i rad sve više mogu uključiti okolna sela i otoke unutar županije, koja su često bila na margini, te su se samim time smatrali građanima drugog reda. Dodao je i kako svako podneblje, unatoč tome što je riječ o istoj županiji, zahtijeva poseban pristup.

– Drugačiji je način života, drugačije su potrebe. Različitost načina življenja, vrsta tjelesnog oštećenja, vrsta oboljenja, sve to diktira neke potrebe. I to je onda personalizirana stvar koju neki puta moraš poimenično od osobe do osobe raspraviti. Uvijek ima posla, odgovornosti, puno je želja, no mora čovjek biti senzibilan u svemu tome, trudimo se koliko možemo, poručio je Županović.

Za Ivana Anušića, predsjednik Nadzornog odbora, grad Zadar je sam po sebi dosta prilagođen osobama s invaliditetom s obzirom da je dosta ravan, posebice stari dio grada, no to isto ne bi mogao reći i za brojne nove zgrade koje svakodnevno niču.

Dopredsjednik Udruge Filip Jadrijev generalno je zadovoljan postignutim kao i tempom kojim se promjene događaju, no kao što kaže, uvijek može bolje, čemu naposljetku i streme:

– Prepreka je iz dana u dan sve manje. Nije to preko noći da se može napraviti cijeli grad i sve odjedanput. Tako da idemo dan po dan. Ljudi nam se jave, mi izađemo na teren vidjeti što se događa i prijavljujemo nadležnima da se to ispravi. Što se tiče grada Zadra, uvijek može bolje, ali i ovo što se radi je dobro, bitan je pomak, a pomaka ima. Tri stvari mjesečno da se odrade, to je odlično.