Fra Stipe Nosić: “Sliku Gospe od milosti u sakristiji crkve sv. Frane izradio je Blaž Jurjev”

Stare sliku Gospe od Milosti u sakristiji samostanske crkve svetog Frane u Zadru izradio je Blaž Jurjev, tvrdi fra Stipe Nosić, gvardijan samostana.

Kako navodi, riječ je o slici (ulje na drvu, dimenzija 335,5 x 254 cm), koja predočuje Blaženu Djevicu Mariju koja pod svojim plaštem ima brojne svece i svetice u raju, ali i brojne muškarce i žene na zemlji. Motiv je poznat, a slike sa sličnim detaljem nazivaju se „Gospa od Milosti“, „Gospa od Milosrđa“ ili „Milosrdna Gospa“. O toj slici pisalo je više povjesničara umjetnosti i atribuiralo je uglavnom talijanskim slikarima. Iz arhivskih dokumenata, po tumačenju Nosića, ipak izlazi da je riječ o oltarnoj slici, koju je naslikao hrvatski slikar Blaž Jurjev i oporučno 1448. ostavio franjevcima. Slikar je umro prije nego je sliku završio, pa je ona nedovršena postavljena na oltar u kapelu pokrajnje crkvene lađe. Nekoliko desetljeća kasnije, kako odaju sačuvani dokumenti, darovima dviju žena ona je „ukrašena“. Na tom oltaru stajala je nekoliko stoljeća, a u arhivskim dokumentima oltar je nazivan: „Oltar Gospe od Milosti“, oltar „Ara celi“ ili „Altare privilegiato“ (privilegirani oltar). Riječ je o jednoj od većih slika tehnikom uljem na drvu u Hrvatskoj, i o slici koja se može nazvati najteološkijom umjetničkom slikom na južnoslavenskim prostorima. Na njoj je u fokusu scene Marija, predočena kako sjedi među svecima i sveticama na kraljevskom prijestolju, okružena vijencem anđela u obliku mandorle, a u krilu joj je Božji Sin – Isus.

Dječak Isus, još bez odjeće, u ruci drži kuglu koja je simbol svijeta, pa je on već tu na Majčinu skutu prikazan kao gospodar svijeta. Bog Otac zlatnom krunom s dvanaest zvijezda kruni Blaženu Djevicu Mariju zbog njezinih zasluga. Ona je Kraljica zbog Onoga kojeg drži u krilu, zbog toga što je Njega rodila, a slikar ovdje na jednom prikazu slikovnim jezikom ujedinjuje naslove koji joj se pridaju: „Marija kraljica“ (Maria Regina), „Kraljica neba“ (Regina caeli) i „Kraljica anđela“ (Regina Angelorum). Gospa je u kraljevskoj pozi, i dok desnom rukom pridržava Sina, lijevom ispruženom spremna je zagrliti mnoštva ljudi koja su predočena na slici. A na slici je Crkva u dva prikaza, kao Crkva zemaljska i kao Crkva nebeska. Uz svetačke likove, koji tumače teološku poruku slike, autor je u alegorijskom prikazu ocrtao i vezu s lokalnom zajednicom i regionalnim političkim prilikama.

Prema fra Nosiću, slika ima jaku poveznicu sa Zadarskom franjevačkom crkvom, koja je proglašena bazilikom još 1280., i s mirovnim sporazumom, takozvanim „Zadarskim mirom“, kojeg je Ugarsko-hrvatski kralj Anžuvinac Ludovik I. s. Mletačkom Republikom 1358. potpisao u sakristiji te crkve. Autor je svoj autoportret ugradio u lik Svetog Franje Asiškog u Crkvi zemaljskoj. Radi se o umjetniku, koji se prema vlastitoj želji, zapisanoj u njegovoj oporuci dao sahraniti u franjevačkom habitu u crkvi Svetog Frane. To odaje da je bio član Franjevačkog svjetovnog reda, a njegova veza s franjevcima očita je i po franjevačkim svecima na slici. Na njoj se posebno ističu sveci toga reda, a većina njih povezana je s Anžuvincima. Da je kod slike Gospe od Milosti riječ o slici iz oporuke Blaža Jurjeva potvrđuje jedna od više odluka zapisanih u njoj, koja se odnosi na franjevce i na Crkvu Svetog Frane, gdje piše: „Item legavit etiam dicte ecclesie omnem suum laborem positum in una palla per ipsum testatorem per dicta ecclesia.“ (Također istoj crkvi ostavlja sav svoj rad koji je uložio isti oporučitelj u jednu palu za tu crkvu).

Po njegovom tumačenju, slika Blaža Jurjeva, koju je on naslikao i oporučno ostavio franjevcima, nije izgubljena nego je to slika Gospe od Milosti. Više činjenica u vezi s tom slikom govori u prilog autorstvu Blaža Jurjeva. Kod slike je riječ o oltarnoj slici, izrađenoj na drvu, na materijalu na kojem je ovaj umjetnik uglavnom radio. Sliku krasi više karakterističnih detalja koji se nalaze i na drugim Blaževim slikama. Njegovo autorstvo na neki način potvrđuje i pas u kojemu se prepoznaje stara hrvatska autohtona pasmina Posavskog goniča. Po fra Stipi Nosiću, koji je izradio i tumač mogućih likova slike, tematika, figure i poruke slike upućuju na rad ovog glasovitog slikara koji je zasigurno dobro poznavao teologiju i franjevačku povijest. Sakralni opus Blaža Jurjeva i njegov rad po franjevačkim samostanima i crkvama idu Nosićevoj tvrdnji u prilog, navodi se iz samostana.