Smanjenje potražnje za radnom snagom, koja neminovno nastaje zbog zabrane rada, jer se smanjuje broj radnih sati, nikako ne može ići na ruku radnicima. Vrlo jednostavno – što je manja potražnja za radnicima, manja im je pregovaračka moć kao i pritisak na rast plaća.
Zabrana rada trgovina nedjeljom ima bizarne, ali ne i neočekivane efekte – benzinske crpke počele su peći kruh. Ograničenje rada trgovina Vlada je uvela pod izgovorom da želi zaštititi radnike i omogućiti im da nedjelje provode u krugu obitelji.
No, da je zaista tomu tako, onda bi zabranili rad i mnogim drugim djelatnostima, koje i dalje rade nedjeljom, poput benzinskih crpki, restorana, kafića itd. Naime, i njihovi radnici također imaju obitelji, piše N1.
Mnoge male trgovine gube smisao postojanja
Velikim trgovačkim lancima zabrana rada ne predstavlja toliki problem kao malim trgovcima. S obzirom da je 16 nedjelja godišnje dozvoljen rad, oni koji imaju više prodajnih mjesta na određenom području vrlo lako mogu kombinirati na kojem mjestu će biti otvoreni, a na kojem zatvoreni i tako kompenzirati gubitke prometa.
S druge strane, male, obiteljske trgovine, koje su često živjele upravo od rada nedjeljom, pogotovo ako su u vikend naseljima, dovedene su na rub isplativosti. Mnoge od njih, koje su većinu prometa ostvarivale vikendom, gube smisao postojanja.
Vlada nije pomogla zaposlenima u trgovinama
Što se tiče zaposlenih u trgovinama, ni njima zabrana nije pomogla. Smanjenje potražnje za radnom snagom, koja neminovno nastaje zbog zabrane rada, jer se smanjuje broj radnih sati, nikako ne može ići na ruku radnicima. Vrlo jednostavno – što je manja potražnja za radnicima, manja im je pregovaračka moć kao i pritisak na rast plaća.
Još prije dvije godine, dok je zabrana rada tek bila u najavi, ekonomist Vuk Vuković objavio je istraživanje temeljeno na podacima Državnog zavoda za statistiku, koje je pokazalo da nedjeljom radi oko 110 tisuća ljudi, što je tada bilo oko 7 posto svih zaposlenih.
Zakonom je obuhvaćeno oko 2 posto zaposlenih
Također, kako postoje brojna izuzeća od zabrane rada, pa rade benzinske crpke, kladionice, kafići, restorani itd., zabranom je obuhvaćeno tek oko 35 tisuća ljudi, odnosno oko 2 posto zaposlenih, pa Vladina priča o zaštiti radnika, kada se uzmu u obzir stvarne broje, ima još manje smisla.
Zagovornici zabrane rada nedjeljom često se pozivaju na praksu nekih razvijenijih zemalja, članica EU. Na razini EU preko 11 posto radnika radi nedjeljom – znatno više nego u Hrvatskoj. U Često isticanim primjerima Njemačke ili Austrije također puno veći postotak radnika, u odnosu na Hrvatsku, radi nedjeljom. U Austriji čak preko 13 posto radnika.
Gradovi i općine traže rupe u zakonima
Neki gradovi i općine, kako bi pomogli lokalnim obrtnicima i malim poduzetnicima, pogotovo na Jadranu, proglasile su “sajamske dane” kako bi im omogućili da rade i nedjeljama, s obzirom da su usred turističke sezone, kada su im i prometi najveći. No, sramotno je da lokalne jedinice moraju tražiti rupe u zakonima, kako bi ljude koji žele raditi zaštitili od središnje države.
Uglavnom, ograničenjem rada nedjeljom Vlada nije pomogla nikome, a mnogima je ugrozila egzistenciju.
