Grdović, iznajmljivači: “Nepismeni gosti u medijima govore o skupoći. Popije 6 boca Moëta, a nije ni pogledao cjenik”

Iako je broj turista relativno visok, zabrinutost je obilježila ovu sezonu. Poskupljenje Hrvatske kao destinacije punilo je stupce stranih medija. Da na tisuće apartmana zjapi prazno, izvještavali su domaći.

Klaudio Grdović, predsjednik Udruge privatnih iznajmljivača Zadarske županije pri HGK kazuje kako se iznajmljivači suočavaju s povećanjem konkurencije na tržištu smještaja.

– Ima jako puno jedinica za iznajmljivanje. Samo u ovoj godini Zadar je dobio 2800 novih, a lani 2600. Znači, u dvije godine imamo 5.400 novih iznajmljivača, odnosno novih prijava za kategorizaciju. Kada tako rastemo, hoće li svi biti zadovoljni? Neće. To će svakako dovesti do toga da će neki biti polu prazni, kazuje.

Nagli skok cijena smještaja odbio je dio potencijalnih gostiju i potaknuo ih na pretraživanje povoljnijih destinacija za odmor. Ipak, drži Grdović, oni koji su bili korektni imaju dobru popunjenost ove sezone.

– Mislim da je ta priča malo napumpana. Neki su digli cijene, neki nisu. Neki su digli s razlogom, neki bez. Ako podizanje prati kvaliteta, nema problema. Onima koji su to učinili, a nemaju kvalitetu, to će im se obiti o glavu, normalna stvar, direktan je.

Situaciju u ovoj sezoni treba shvatiti kao znak upozorenja za budućnost hrvatskog turizma. Ipak, Grdovićev primjer pokazuje kako fleksibilnost turističkih faktora stvara povjerenje i zadovoljstvo gostiju.

– Mi smo destinacija koja će imati uvijek jednak broj gostiju, ne moramo se bojati. Osobno imam goste koji mi se vraćaju 22 godine, 17, 16… Da im nešto ne odgovara, ne bi se vraćali. Začudili su se što im nisam digao cijenu smještaja, stalno čitaju o skupoći na našoj obali. Rekao sam im, vjernim gostima ne mogu dizati cijene, kazuje i prenosi impresije gostiju koji desetljećima biraju Zadar kao svoju ljetnu destinaciju.

– Oni koji su realni pošteno kažu da su i kod njih cijene takve. Većinom su to Slovenci, Austrijanci… Što se restorana tiče, svi imamo mobitele, čitamo recenzije, većina ima dostupne jelovnike. Ne trebamo reklamirati nepismene ljude. zašto nepismene? Kada on izađe u mediju i žali se kako je potrošio 24 tisuće kuna u restoranu, znači da je nepismen. Da je bio normalan, ušao bi u restoran i vidio cjenik. Kada je on naručio šest boca Moët šampanjca koji je supermarketu 100 eura, pa neće ga valjda dobiti za 30 eura u restoranu?! Sad, da li za one novce koje platimo dobijemo kvalitetu, to je druga stvar. Tko nema kvalitetu, a ima visoku cijenu, imat će lošu recenziju i obit će mu se o glavi, zaključuje.