Čuli ste za 13. plaću? Zaposleni u javnom sektoru mogli bi je dobiti, no oni zaposleni kod privatnika…

Unatoč odsutnosti zakonske regulacije, mnoge države diljem svijeta svjedoče sve većem broju radnika koji ostvaruju pravo na 13. plaću. Ovaj financijski poticaj, koji je osobito ukorijenjen u prosperitetnijim zemljama Europske unije, postao je nezamjenjiv dio poslovne svakodnevice. U zemljama poput Njemačke, Austrije, Belgije i Danske, 13. plaća se uređuje putem sektorskih pregovora, a ishod tih rasprava određuje kombinacija gospodarskog stanja i pregovaračke moći sindikata.

I dok se zemlje europskog kontinenta pridružuju ovoj praksi, postavlja se pitanje hoće li isti obrazac zaživjeti i u javnom sektoru Republike Hrvatske. O tome ovisi dogovor između Vlade i predstavnika javnih službi, a prema službenim izjavama resornog ministarstva, takav ishod nije vjerojatan. Zanimljivo je primijetiti da je sljedeća godina označena kao izborna, obuhvaćajući predsjedničke, parlamentarne i europske izbore. U prošlim vremenima, sindikati u javnom sektoru su najuspješnije ostvarivali svoje ciljeve upravo u takvim godinama.

Dok se u javnom sektoru razmatra sudbina 13. plaće, situacija u privatnom sektoru Hrvatske je drugačija. Za razliku od zapadnih članica Europske unije, praksa dodatne godišnje naknade nije toliko uobičajena. Ova razlika djelomice proizlazi iz manjka kolektivnih ugovora koji pokrivaju širok spektar djelatnosti. Unatoč tome, u proteklim godinama, mnoge kompanije su odlučile samostalno nagrađivati svoje zaposlene dodatnom plaćom. Ovaj potez često je odgovor na nedostatak kvalificirane radne snage.

Osim toga, podizanje raznih naknada i isplata bonusa postala je praksa koja nadmašuje i samu 13. plaću. Ova tendencija je potaknuta i povećanjem iznosa do kojih se te naknade i bonusi mogu isplatiti bez obveze plaćanja poreza, što je dio šireg fiskalnog okvira Vlade.

U svijetu gdje se radne norme i običaji kontinuirano razvijaju, praksa 13. plaće izranja kao primjer uspješnog spajanja interesa radnika, sindikata i poslodavaca. Dok se rasprave nastavljaju oko njezine primjenjivosti, ovaj model ostaje inspiracija za stvaranje snažnih i održivih radničkih odnosa, dok se istovremeno stvaraju poticaji za veću produktivnost i poslovni uspjeh.