Navijač KK Zadra Roko Sikirić, koji nikako ne propušta utakmice: “Dolazit ću sa šalom Tornada dok sam živ, samo da je zdravlja!”

Bibinjac, Roko Sikirić (65), sigurno je jedan od najstarijih navijača KK Zadar, uvijek na svom starom mjestu na južnom sektoru dvorane Krešimir Ćosić. Garu, kako ga zovu prijatelji, ništa ne može spriječiti u naumu kako bi podržao svoj voljeni klub. I tako već dugi niz godina, rijetke su utakmice koje propušta.

– Na utakmice sam počeo dolaziti još kada sam krenuo u prvi srednje, negdje s 15 godina, bilo je to 1973. godine. Sjećam se tih prvih dana u dvorani Jazine. Znaš što sam znao raditi? Kada bi mi bila nastava poslao sam po jednoj djevojci iz razreda knjige doma, a ja bih, pošto je ispred Jazina uvijek bila gužva, ostao čekati prijatelje dok ljudi ne počnu ulaziti u dvoranu. Ušao bih među prvima, moje mjesto oduvijek je bilo na istočnoj tribini, u sredini drugog reda. Znaš li ti što smo mi stari navijači sve radili kako bi ušli u Jazine? Ona banda od nekadašnje milicije i one komunjare od redara na ulazu bi samo rasparali kupone od karte, a mi bi čekali i pokupili te kupone, dok bi u ruci već imali spreman drugi dio ulaznice. Zalijepili bi te kupone i samo “izbockali” iglicom kartu. Redari i milicija nisu uopće gledali što piše na karti niti tko igra, nego su samo parali te ulaznice. Valjda su te budale znali nešto, ma kakvi, nisu znali ni tko igra, samo im je bilo važno da ti isparaju kartu, a mi bi tako ušli u dvoranu, govori Roko i nastavlja:

– Prošle sezone sam došao baš na svaku utakmicu. Jedino sam znao preskočiti poneki susret u vrijeme kada je bila korona. Ali sveukupno gledajući, mislim da sam otkada pratim KK Zadar došao sigurno na osamdeset do devedeset posto utakmica. Uvijek sam nastojao prilagoditi radne obveze u Elki gdje sam radio, sa terminima utakmica kako bih bio slobodan. Kada sam bio ‘ajmo reći “mulac”, mater i otac me nisu baš pustili na svaku utakmicu, s petnaest godina nisam smio dolaziti u grad kada me bilo volja. Snalazio sam se, dolazio sam s prijateljima koji su bili stariji od mene, mater i otac su vodili brigu gdje sam, iskren je legendarni zadarski navijač, koji s velikim emocijama dodaje:

– Već sam godinama pretplatnik u dvorani Krešimir Ćosić na “jugu”. Imam i dosta starih pretplatničkih ulaznica, mogle bi stati u jednu vreću koliko ih imam. Od starih navijača s Istoka sjećam se pokojnog Lafa koji je bio ljudina. Naravno moram spomenuti i Tomicu Bibinjca, Gendu kojeg nekada i vidim, Kobra kojem vidim sina da dolazi na utakmice, zatim, Boro Poštar, Bute, Ante Pulić, Toto i ostali.  Neki ljudi mi govore što to imam tamo gledati, ja im na to uvijek odgovorim:” brzo se ugrijete a još brže se ohladite, kako mi možete reći što ja imam tamo gledati, pa je li igra Zadar, je li treba za Zadar navijati?!” Još mi znaju kazati da sam uvijek na televiziji, odmah im odbrusim: “I kada igra Zabok, Alkar, Škrljevo, uvijek je nas 200 u dvorani, a među njima i Roko!” Ne tražim ja da me snima televizija, kupio sam pretplatu kako bih gledao utakmice bliže terenu, jednostavno ih ne mogu gledati s visoka, Roko je istaknuo i dobro navijanje Tornada:

– Tornado dobro navija, ali ne možeš brate crnu boju nositi. To nije naša boja! Znaš kada se u crno oblačiš, jedino ako ti je žalost u kući. Jesi li vidio kako je bilo lijepo kada smo svi bili u bijelim majicama na posljednjoj utakmici sa Splitom, divota je bilo. Ali Tornado odlično navija, to ti je isto kao kada pjeva crkveni zbor koji je na visokom, a ovi dolje na klupama ih prate. Tako je i na utakmicama, Tornado nam viče “vino”, mi koji smo dolje odgovaramo im s “rakija”! Pa dobacuju “jug poludi”, i onda svi “poludimo”, naravno, ako nas ima, ali nažalost, nema nas puno u dvorani. Kada vidim da je na utakmicama 200 do 300 ljudi, pitam se je li to moguće, kada bi bilo na svakoj utakmici bar 5 tisuća gledatelja bila bi to fešta! Naravno da ima i onih gledatelja kojih možemo nazvati derbi navijačima. Ne slažem se s time da pojedini navijači nemaju volje dolaziti na utakmice. Opravdanje za nedolazak na utakmice Zadra je samo ako nemaš vremena i ako si zauzet, ali ako da oprostiš na izrazu, doma k..cu sviraš i ne radiš ništa, a ne dolaziš, e, to ne nikako ne prihvaćam, obitelj mu, kaže Bibinjac Roko, ne pravi probleme oko utakmica:

– Moja obitelj ima razumijevanje što se odlaska na utakmice tiče, čak i na gostujuće utakmice. Ma kakva zabrana, suprugu nije ni briga! Ona me pita da gdje ću, kažem joj samo idem s ekipom u Zagreb ili Split na utakmicu, i to je to! Ne smeta mi što sam po godinama stariji od ostale “ekipe s juga”, kada dođem među njih osjećam se kao da imam trideset godina, baš kao i oni! Sin mi je jedno vrijeme trenirao košarku s Pavlom Marčinkovićem, pratio je i utakmice KK Zadra, ali posljednje vrijeme više ide u Split gledati Hajduka. Kćer je sa mnom dolazila još kada se igralo u Jazinama, ali se udala, ima obitelj i svoj život. Marčinković mi se uvijek lijepo javi, dao mi je i dres, ne podržavam provokacije koje su mu bile upućene, odani zadarski navijač nastavlja u jednom dahu:

– U mirovini sam već pet godina, ali nije mi dosadno. Uvijek sebi pronađem nekakvu “zanimaciju”, kada prođe sezona pečem rakiju, imam i kotao. Imam malo i vinograda, posadim malo krumpira i tako. Evo, prije nego što si me nazvao išao sam zaliti salatu, tikvice i pomidore, imam i kokoši, prođe dan brzo. Oca su mi zvali Garo zato što je bio “crn” eto, takav nadimak imam i ja. Crn sam u licu zato što sam uvijek na suncu i u polju! More mi je vrlo blizu kuće, rekao bih kako bi “pijan čovik to pripišao” koliko mi je blizu more. Ne ležim ti ja na na obali kako bih pocrnio, okupam se i osvježim i krenem doma, za kraj Roko nije zaboravio spomenuti i još nešto:

– U dvoranu Kreše Ćosića na utakmice Zadra ću dolaziti dok sam živ! Kada me ne budeš više vidio u dvorani, onda ćeš znati da nešto nije u redu. Samo da je zdravlja. Moram ti reći i ovo. Imam u kući starih dresova Zadra da bih mogao cijelu momčad obući. Lani mi je Dominik Mavra donio dres pravo u Bibinje, to je isto kako da mi je dao tisuću eura! Bio sam oduševljen. Na utakmice dolazim uvijek u istom starom šalu Tornada, koji su iz Zagreba u punoj vreći donijeli Laf, Boro i Bute, zaključio je Roko Sikirić.