FOTO Fontani i mulu uz šetalište Kolovare treba obnova; Lokalci upozoravaju: “Kamenje se počelo odvajati i predstavlja opasnost za sve koji se tu kupaju”

Prekrasna zadarska fontana, poznatija kao carska fontana, smještena uz šetalište Kolovare, mjesto je gdje se rado kupaju starosjedioci u Arbanasima, ali i brojni drugi Zadrani.

Izgrađena 1546. godine,  a služila je za opskrbu vodom brodova i mjesnog stanovništva. Davno je izgubila tu namjenu, a u međuvremenu načeo ju je i “zub vremena”. Već je doživjela i obnovu, no sad bi joj bila potrebna još jedna. I ne samo fontane već i mula ispred, koji je u prilično lošem stanju.

Upravo na taj problem ukazali su nam “lokalci”, ljudi koji su redovito ljeti na fontani i mulu i koji su primijetili da već neko vrijeme taj dio postaje vrlo opasan jer su se kameni blokovi mula počela odvajati i predstavljaju opasnost i za djecu i za odrasle.

Inače, fontanu redovito svake godine, i to traje već desetljećima, čiste lokalni stanovnici jer je u njoj voda, koja u nju stiže, svježa i ugodna u ovom ljetnim vremenima pa se mnogi rado i “bace” unutra.

Kako bi skrenuli pažnju na trenutno stanje, u subotu je na toj lokaciji organizirano i druženje svih starosjedioca fontane uz ukusne i besplatne koktele koje je pripremala Udruga barmena Back 2 basic, čiji je predsjednik Ante Butić, inače vlasnik i Muro bara.

Upravo je Butić jedan od tih koji se kupa na toj lokaciji i sudjeluje u čišćenju s brojnim drugim mlađim i starijim redovitim kupačima.

– Malo smo se počastili jer smo imali prije jedno deset dana čišćenja fontane i uređivanja da se možemo kupati. Radimo to svake godine, ali prvi put kad je čistimo, onda je to proces od tri dana, a onda svakih deset dana se ispumpa sva voda i ona se sama napuni, baci se klor svaka tri, četiri dana i  tako. Radimo sami prvenstveno zato što to nama odgovara jer je unutra osam stupnjeva i kad su ove vrućine skačemo unutra i kupamo se i bolje je nego u moru. Htjeli smo i skrenuti pozornost jer je dosta već godina prošlo od kad se zadnji put uredila fontana i sad je već taj problem prerastao u ogroman jer tu su kamenja teška tonu, dvije i oni se lagano pomiču i pitanje je samo kad će pasti. Kako se mi ovdje kupamo, tako se ovdje kupaju i naša djeca i sad je to već opasno jer ne znamo kad će taj kamen – možda nikad, a možda sad – pasti i odroniti se na neko dijete, upozorava Butić.

Prema njegovim saznanjima, postoji projekt uređenja mula i fontane, no još uvijek nema naznaka da će se išta pokrenuti.

– Koliko imam spoznaja, plan je napravljen. Znači, ovaj mul bi se trebao cijeli kompletno skinuti i opet slagati. To je posebno slaganje, nema betoniranja nego se ova kamenja miču i ponovno se slažu i to su posebne firme koje to dan danas rade, govori nam.

Sve te generacije koje se cijeli život kupaju na fontani htjele bi da se taj dio grada uredi jer predstavlja turističku atrakciju koja bi mogla postati i mjesto gdje će, primjerice, vodiči organizirano dovoditi goste u sklopu obilazaka, a ne samo ih zadržavati na Poluotoku.

– Ne događa se ništa, a mi tome svjedočimo, naravno. Htjeli bismo mi to urediti, ali svjesni smo da je ovo napravljeno prije 500 godina i da je ovo spomenik, da je to od bitnog značaja gradu Zadru i ne možemo uzeti miješalicu i betonirati, to bi bilo suludo. A, s druge strane, htjeli bismo da se to uredi jer kad dođu turisti, kad im pričamo da je to služilo kao izvor vode, oduševljeni su s tim. Onda kad pogledaju u što to sliči, vidimo im u očima “što čekate”. Ljudi su se toliko opustili da uzmu kamen koji tu stoji 500 godina  i odnesu ga doma, izvadi ga iz stupa. Jednostavno, to mi je nepojmljivo ali događa se. Toliko su se ljudi opustili da ćemo jedan dan doći i neće više biti kupole, govori nam naš sugovornik i ovim putem apelira na nadležne da se pokrenu i učine nešto.

– Koliko smo upoznati, a 99 posto jesmo, da Europska unija za ovakve spomenike daje novce tako da to ne treba to biti na teret Gradu, treba netko napraviti projekt jer to će biti za Zadar i za turizam gdje će turisti posjećivati. Idu na Morske orgulje, sv. Donat, sv. Šimu, zašto ne bi došli na fontanu. Zašto bi turisti morali šetati po gradu po vrućini, mogu doći ovdje i okupati se, vidjeti i dobiti širu sliku i priču koja je interesantna, pita se Butić.

Kao primjer dobre obnove navodi i sfingu na Brodarici koja je također uređena europskim sredstvima.

– Pogledajte kako izgleda sfinga, što je bila, a što je sada. S guštom se sad ode tamo. Kad su bili koncerti, osobno sam radio tad, ono je prelijepo. Sve što treba je malo inicijative, da su ljudi pokrenu, europskih fondova, novci su nam tu, trebamo ih samo uzeti i to je to.  Volimo vidjeti zadovoljne turiste, a i da se ova plaža malo uredi. Ne možemo pustiti da su zmije tu, da ljudi bacaju smeće, treba to urediti, nemamo kante za smeće, govori nam sugovornik, pokazujući na plažu uz fontanu koja je također gradska, ali vidno neuređena i zapuštena.

Ante kaže kako bi tamošnja ekipa to sama napravila, ali ne smiju, pa je to “pat” pozicija. No postoje institucije čiji je to posao.

Jedan od starosjedioca je i naš sljedeći sugovornik Goran Stipčević zvani Gorani koji je kao dijete provodio ljeta kod fontane, ali i kasnije dok je živio i radio u Njemačkoj, svako je ljeto dolazio i sudjelovao u čišćenju samog bunara.

– Sve je išlo donekle dobro, a onda su počeli praviti lučicu i doveli su bagere i buldožere i vozili ih preko mula i sve su ploče popucale, mul se iskrivio. I fontana je trošna, kupola je bila napukla i onda su je nekako popravili, govori nam Goran.

Prisjetio se i povijesti ove carske fontane na čijem je mjestu bio izvor vode oko kojeg je napravljen zdenac i kamene kolone bez kupole.

– Onda za vrijeme Napoleona su napravili kupolu i jako je lijepo bila napravljena i kad su je restaurirali, onda su s betonom pokrili i ne može se vratiti kako je bilo. Stavili su i struju i radili s velikim mašinama i oštetili su puno stupova. Bunar je bio s crnim betonom koji je bio čvrst kao stijena, na par mjesta je bio oskvrnut i netko tko je radio to kasnije, maknuo je taj beton i stavili su žbuku koja je sad već ispala i sad je čitav bunar trošan, vide se i neke rupe kroz koje se vidi voda. Ako se ne popravi, bunar će se srušiti. Voda je izvorska, koja dolazi podzemno. Bio je tu i pijesak pa kad smo bili djeca, taj bi pijesak kopali i voda bi iskočila kao luda, onda bi pričekali pet minuta i ta se voda pila. Bunarska se voda pila do 2. Svjetskog rata, to je bio bunar iz kojeg su se snabdijevali otočani, bila je jako pitka i hladna, priča nam Stipčević  i prisjeća se i vremena kad je na toj lokaciji rađen kanalizacijski kolektor prilikom čega su razbijene te vodene žile pa se bunar slabije puni i voda nije hladna kao nekad.

– Tu smo se mi i mlađi i tuširali, a ne puni se kao prije, sad se puni, kad se očisti, za tri, četiri dana, a prije za par sati jer je pritisak slab. Problem je i taj što je mul prilično trošan, a rubovi fontane se ruše. Kad sam bio mali, te su ploče još bile dobre, a onda su ljudi počeli pisati inicijale. Bilo bi dobro preko europskih fondova nešto napraviti, to će biti strašno skupo. Temelji su dobro napravljeni, ali mul se iskrivio. To su veliki troškovi, a to trebaju raditi klesari, smatra Stipčević.