Subašić: “U Zadru je uvijek bilo jako puno talenata i tužno je kada vidim gdje se danas nalazi klub”

Danijel Subašić oprostio se od karijere.

Kao klinac počeo je braniti u Zadru, pa je došao u Hajduk. Nakon četiri godine igranja za voljeni klub, otišao je u Monaco. Bio je junak SP-a u Rusiji i jedan od ključnih igrača u pohodu na svjetsko srebro. Prije tri godine vratio se u Hajduk, ne kako bi branio, nego kako bi mlađim kolegama pomogao iskustvom i savjetima.

Jedan od najboljih hrvatskih vratara u povijesti u intervju za Index, između ostalog, pričao je o svojim počecima u Zadru.

– Kad sam počeo kao mulac u Zadru, san mi je bio igrati u Hajduku i u reprezentaciji. Snove i sve ciljeve koje sam davno stavio pred sebe sam ispunio. Došao sam u neke godine kad sam shvatio da to više nije to, da više nisam onaj što sam bio prije. U Zadru je uvijek bilo jako puno talenata i tužno je kad vidim gdje se danas nalazi klub. Sigurno je da Zadar zaslužuje puno više od onoga što sad ima, kazao je.

U pionirima je igrao s Lukom Modrićem.

– Bio je tu Luka, Mario Grgurević i još nekoliko jako talentiranih klinaca. Pobijedili smo Hajduk 3:1 u finalu i tako postali prvaci Dalmacije pa smo otišli u Osijek na završni turnir za prvaka države.

U Zadru je odbio potpisati privatni ugovor s Renom Sinovčićem i zbog toga je izbačen iz momčadi te suspendiran na nekoliko mjeseci. Što se točno dogodilo?

– Sinovčić je tražio da potpišem ugovor s njim jer je tada vedrio i oblačio u klubu. Nisam na to želio pristati, odbio sam. Suspendirali su me, trenirao sam šest-sedam mjeseci odvojeno s Nikom Matkovićem. Kasnije se situacija ipak smirila, našli smo zajednički jezik i vratio sam se u klub.  Ali taj period je bio grozan, najteži u karijeri. Sve je super, kreneš dobro, imaš neku nadu, mulac si još, a onda te netko suspendira na pola godine i brani ti igrati. Mene je zanimao samo teren, zeleni travnjak i kako da se što prije vratim. Sve ostalo, agenti, menadžeri, za takve stvari me nikad nije bilo briga. Želio sam samo igrati nogomet. Bilo je to loše, užasno razdoblje, ali na kraju me Bog nagradio jer je vidio da sam se trudio, da sam davao sve od sebe i bio korektan, ispričao je za Index.

Ovim potezom puno je toga stavio na kocku i riskirao.

– Naravno, i žalosno je da su se takve stvari ranije događale u klubovima. Tako se nekad postupalo s igračima. Srećom, ta su vremena iza nas. Današnja djeca imaju neusporedivo bolje uvjete da uspiju. Ne ponovilo se ono doba više nikad. Takvih slučajeva je u hrvatskom nogometu bilo dosta, samo većina nikad nisu izašli u javnost. U redu, imao sam hrabrosti odbiti, ali opet sam na kraju pristao na kompromis. Što sam mogao, inatiti se i čekati tko zna koliko? Uništili bi mi karijeru. Jednostavno, bez dozvole tih ljudi ne bih se nikad vratio. Pristao sam, našli smo neki zajednički jezik, ali opet sam ja bio u deficitu. Možda najtočniji opis čitave te situacije i tog vremena je da je mladi igrač u to doba bio rob, odgovorio je.